Različita sportska natjecanja naših vrlih sportaša naučila su nas radovati se pobjedama. Koliko sreće i ozarenih lica kad osvojimo prvenstvo u nekom sportu. Veseli nas jer smo pobijedili druge. Divimo se izdržljivosti, spretnosti, umješnosti naših sportaša. Često zaboravimo koliko je truda i vježbe uloženo u neku pobjedu. Nijedan veliki rezultat ne dolazi sam od sebe, valja se oko njega truditi, mučiti, svladavati vlastita ograničenja i postati bolji od protivnika. Tek tada dobiva se pobjednički vijenac, slava, radost i ushićenje. Velike pobjede dugo se pamte, a pobjednici postaju heroji za sjećanje i uzor.
Sveti Pavao je usporedio ljudski život i rast u vjeri sa sportom: «Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno…» (1Kor 9,24-26). Doista svaki čovjek na svoj način trči svoju životnu dionicu. Puno se puta čuje da današnji životni ritam sve više sliči nekoj utrci, a da toga nismo ni svjesni. Nitko ne bi pristao sudjelovati u nekoj utrci, a da se ne zna gdje je cilj i koja je nagrada. Ipak nas brige i kolotečina života katkada tako ponesu da zaboravimo kamo to žurimo? Koga to želimo stići? Koga pobijediti? Čega se domoći? Uzaludno je naše «trčanje» ako ne znamo kuda i što nas čeka.
Ima jedna pobjeda kojoj ni jedna druga nije ravna: UKRSNA KRISTOVA POBJEDA. Krist je za nas 'otrčao zemaljsku dionicu', pokazao nam je oko čega se trebamo truditi – kako živjeti da bi dobili neuveli vijenac slave. On je zauvijek postavio Cilj: vječni život. Njegovi neprijatelji bili su grijeh i smrt. Grijeh je pobijeđen Božjim milosrđem, a smrt Božanskim besmrtnim životom koji je Isus imao u sebi kao Bog. S križa je molio: Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine (Lk 23,34). Svojim apostolima dao je ovlast da otpuštaju grijehe i siju nadu Božje dobrote da će zlo zauvijek biti pobijeđeno. Ostavio nam je zalog budućeg vječnog života: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54). Biti kršćanin znači prije svega vjerovati u Kristovu Uskrsnu pobjedu, hraniti se kruhom vječnosti i kročiti prema konačnom cilju života u Bogu, biti dionikom Božanske ljubavi koja nam se u Sinu Božjem tako veličanstveno darovala.
Ima li slavnije pobjede u kojoj želimo sudjelovati? Nije li pogled na naš život posve drugačiji ako ga gledamo u svjetlu Kristove uskrsne pobjede? Uskrsna pobjeda izvor je vjere ona nam daje snage za sve životne borbe, za sva životna nadmetanja. Zato ne zaboravimo cilj i nagradu prema kojoj idemo i sigurno nam neće ponestati Božje pomoći, Njegova vodstva koje i životne poraze može pretvoriti u pobjedu. Samo uskrsna pobjeda ima tu snagu.
mons. Tomislav Rogić,
povjerenik za mlade Gospićko-senjske biskupije
