„Došli smo u Strasbourg kao hodočasnici mira i povjerenja“ riječi su brata Aloisa koje nam je uputio prve večeri na zajedničkoj molitvi Europskog Taize susreta mladih.
Taize je međunarodna redovnička ekumenska zajednica osnovana 1940. godine od brata Rogera. Danas broji više od stotinu braće iz različitih država i različitih kršćanskih tradicija (katolika i protestanata koji dolaze iz tridesetak zemalja). Samim svojim postojanjem ona je „prispodoba zajednice“ koja želi da njezin život bude znak pomirenja između pojedinih kršćana i razdvojenih ljudi općenito. Taize selo u francuskoj pokrajini Burgundiji, po kojem je zajednica dobila ime gostoprimstvo oduvijek smatra dijelom života. Tjedan po tjedan, tijekom godine, mladi dolaze iz svih zemalja Europe i s drugih kontinenata kako bi sudjelovali u susretima usredotočenima na unutarnji život i ljudsku solidarnost.
Europski susreti održavaju se jednom godišnje uoči Nove godine u nekom od većih gradova Europe. Tako smo ove godine krenuli u Strasbourg na 36. Europski susret radi molitve i zajedništva s oko 40 000 mladih, od 28.12.2013.-1.1.2014.
Strasbourg je grad u francuskoj pokrajini Alsac, na samoj granici s Njemačkom, gdje smo na raskrižju kultura izgradili znak nade potrebne za izgradnju Europe u solidarnosti.
Dolaskom na Taize, sljedeći Krista poput carinika Levija, o kojem čitamo u Lukinom evanđelju, vidimo da za njegovim stolom ima mjesta za sve u miru , a dobrodošlicom domaćina i prekrasnim gostoprimstvom vidjeli smo, osjetili, povjerenje. I opet poput Krista svoje prijateljstvo su ponudili svima. „Oni koji ljube Krista širom cijelog svijeta čine, idući njegovim stopama, svojevrsnu zajednicu prijateljstva.
Stvoriti i ojačati zajednicu prijateljstva doprinos je koji kršćani mogu dati budućnosti naših društava. Moja grupa bila je smještena u malom njemačkom gradu Freisttetu koji se nalazi uz francusku granicu. U Evangeličku crkvu primili su hodočasnike iz Italije, Poljske, Ukrajine, Bjelorusije i Hrvatske. S nas pedesetak domaćini su svoje prijateljstvo širili vrlo jednostavno: dijeleći obroke s nama, zajedničkim posjetom domu umirovljenika, ugodnim ambijentom te organizacijom programa i molitava. Svakako, prije svega, trebali smo otići na izvor tog prijateljstva, a pošto je prvi dan susreta bila Nedjelja, Krist nas je nazvao svojim prijateljima te nam je tako Božja ljubav bila uvijek ponuđena. Razgovorom u malim grupama tijekom jutarnjeg programa tragali smo za shvaćanjem i definiranjem Božje ljubavi u konkretnom životu. No, i u tom traganju za shvaćanjem Božje ljubavi ponekad možemo biti u iskušenju da odustanemo jer vjera nije sustav koji bi ponudio objašnjenje za sve. Bog ne djeluje samo zato da bi zadovoljio naša očekivanja, niti u našim životima, niti u svijetu. Tako da smo s vremenom postali osjetljivi na Božju nedokučivost, ali ona nas ne treba plašiti. Čak i u najmračnijoj noći Isus je vjerovao u Božju ljubav, zato nas on može voditi ne da bismo bili pošteđeni tame već kako bi on kroz tamu prošao s nama, uvjerivši nas u nevidljivu prisutnost Duha Svetoga.
Sretno i ispunjeno vratili smo se u svoje zemlje „tragajući za vidljivim jedinstvom, prijateljstvom, između svih onih koji ljube Krista, ili drugim riječima onih koji mu daju svoje povjerenje, a također još i svih onih koji žele biti svjedocima prijateljstva u svijetu.“
Inspirirana pismom brata Aloisa.
Ana
