Što to točno privlači mlade na put s jednog kontinenta na drugi već dvadeset i osam puta, odnosno skoro četrdeset godina pitaju se mnogi.
Blaženi papa Ivan Pavao II. započeo je ova okupljanja mladih 1985. godine i vidjevši kako se svake godine sve više mladih odaziva na njegove pozive susreti su se počeli održavati redovito. Svake godine Dan mladih slavi se na Cvjetnicu, posebno svečano u Rimu, no svakih nekoliko godina ovaj događaj dobiva međunarodne razmjere i Susret se seli sa kontinenta na kontinent. Tako su susreti organizirani u Manili, Parizu, Rimu, Torontu, Kolnu, Sydneyu, Madridu i ove godine u Rio de Janeiru. Novi susret biti će održan 2016. godine u Krakovu.
Dakle, što je to što mlade ljude iz godine u godinu tjera da napuštaju udobnost svojih domova i kreću na put, na hodočašće sa ruksakom na leđima i vrećom za spavanje? Ono što će vam svatko od njih reći je radost dijeljenja vjere s vršnjacima, upoznavanje druge kulture i spoznaja kako nisu sami i jedinstveni na svijetu sa problemima koje svijet donosi, ali i da prave vrijednosti vrijede svugdje u svijetu jednako.
Ove godine susret je održan u Brazilu – zemlji svima poznatoj po sambi i karnevalu, dugačkim pješčanim plažama i nogometu. No, ta je zemlja puno više od toga.
Preko tristo mladih iz Hrvatske odvažilo se na ovo hodočašće. Upozorenja o tome kako trebaju paziti na osobnu sigurnost i zdravlje nisu ih odvratila od želje za susretom s vršnjacima u Sao Paulu i Rio de Janeiru te susretu s novim papom Franjom.
Prvi dio hodočašća dio Hrvata proveo je u Sao Paulu, raspoređeni u četiri župe. Od njih je trinaestoro bilo smješteno u župi sv. Ivane Orleanske gdje su ih domaćini dočekali otvorena srca i primili ih radosno u svoje domove. Svaki hodočasnik bio je smješten u jednu obitelj, obzirom da se puno obitelji javilo primiti nekoga, a mnogi su ostali tužni jer nas nije bilo dovoljno. No, svi su se zato rado okupljali na misnim slavljima, raznim radionicama, a domaćice su nas častile svojim ukusnim kolačima. Svakog dana u jutarnjim satima održavane su kateheze, radionice u kojima se učilo o zajedništvu, važnosti biti vjeran pravim vrijednostima isprepletenim sa klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, molitvom križnog puta i krunice te misnim slavljem.
Doček u Sao Paulu i upoznavanje s mladima iz župe sv. Ivane Orelanske
Popodnevni dio bio je rezerviran za upoznavanje sa gradom i mladima župe. Na prvom misnom slavlju predali smo domaćinima i župniku padreu Betu, posudu za pričest sa Susreta Hrvatske katoličke mladeži u Sisku kao poveznicu našeg nacionalnog i ovog međunarodnog susreta mladih, što je domaćine jako razveselilo i željeli su saznati sve o našem susretu. Župnik se trudio dio svakog misnog slavlja govoriti na engleskom kako bismo lakše mogli sudjelovati, a rado su nas uključili i u glazbeni dio misnog slavlja. Moram reći kako zahvaljujući njihovom brazilskom temperamentu i njihova misna slavlja su prilično drugačija od naših, sa puno pjevanja i pljeskanja na što smo se svi brzo naviknuli.
Obilazeći grad upoznali smo njihovu povijest, muzeje, floru i faunu, svakodnevan način života, pokazali su nam neke svoje crkvene običaje, proslavili smo zajedno župnikov rođendan, priredili su tipičnu zabavu koju priređuju svakog lipnja i srpnja u župnom dvorištu sa puno pjesme, plesa i hrane, a bili i dio susreta svih hodočasnika sjevernog dijela Sao Paula s njihovim biskupom. Probali smo puno tipične brazilske hrane, voća i sokova raznih okusa od voća kojem nismo stigli niti imena zapamtiti jer su se brzo izmjenjivali s novim okusima. Često smo govorili kako više ne možemo jesti, ali bi se zatim domaćini pojavili s novim tipičnim brazilskim jelom za koje smo morali naći mjesta.
Svi smo osjećali kako smo postali dio njihovih obitelji, pa čak i oni koji su bili smješteni blizu favela doživjeli su istu radost i zajedništvo ljudi koji i sami imaju jako malo, ali i to malo uvijek dijele s drugima. No, vidjeli smo i onaj tužni dio života tako velikog grada gdje siromašni i ovisnici spavaju na ulicama, postoje prilično opasni dijelovi grada u koje nije preporučljivo ulaziti, no domaćini su se uvijek dobro brinuli za našu sigurnost i nismo osjećali nikakve opasnosti. Iako mnoge obitelji koje su nas primile nisu govorile engleski ili drugi strani jezik, svi su se trudili komunicirati na razne načine koja današnja tehnologija dopušta, pa su tako google prevoditelj i druge aplikacije bili svima od velike pomoći, ali ono što je najvažnije – osmjeh na svakom jeziku isto znači.
Pastoralni program u župnom dvorištu su organizirali mladi iz župe svete Ivane Orleanske
Na zadnjem misnom slavlju u župi svima koji su pomagali darovali smo sitnicu obećavši kako će nam uvijek ostati u srcima, dok je cijela župna zajednica plakala želeći da ostanemo još i duže i vratimo im se što prije, a što bi mnogi od nas rado i učinili. Mnogi nisu znali niti gdje se Hrvatska nalazi, ali svojim ponosom na našu Domovinu, pjesmama i pričom o njenim ljepotama, zainteresirali smo mnoge koji će možda u skoroj budućnosti i posjetiti našu zemlju kako bi se uvjerili u istinitost naši priča. Tome su pridonijele i monografije i ostali materijali SHKM iz Siska koje je darovala Sisačka biskupija i promotivni materijal Turističke zajednice grada Siska koje smo podijelili domaćinima kako u Sao Paulu tako i u Riu.
Na putu do Ria de Janeira zaustavili smo se u najvećem brazilskom marijanskom svetištu Majke Božje od Aparecide. Milijuni hodočasnika svake godine posjete ovo svetište u kojem su po zagovoru Marije zabilježena mnoga čudesna ozdravljenja i uslišane molitve.
Dolazak u sam Rio nije bio baš svečan jer su nas na samim vratima župne crkve dočekale demonstracije koje je policija rastjerala suzavcem, a mi zahvaljujući spretnosti vozača brzo izbjegli i vratili se nakon što se situacija smirila. Nakon toga nismo doživjeli više nikakvih neugodnosti.
I ovog puta imali smo sreće biti smješteni u obiteljima jako blizu samog centra Ria. Misom otvorenja koju je na Copacabani predvodio nadbiskup Ria, započeo je sam susret, a usprkos kiši okupilo se oko milijun mladih. Kako je loše vrijeme koje nije tipično za to doba godine, trajalo nekoliko dana, poremetilo je planove organizatora za odvijanje bdijenja i završnog misnog slavlja s Papom na prostoru izvan samog Ria, tako da su se sva važna događanja odvijala na plaži Copacabana dugoj 4 kilometra.
Na poznatoj plaži Copacabana
Mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, vodio je tri dana kateheze i misna slavlja za Hrvate u jednoj od crkava Ria, kojom prilikom su se mladi mogli i ispovjediti. U popodnevnom dijelu mogao se pratiti drugi program raspoređen u raznim dijelovima grada kao što su koncerti duhovne glazbe, razne radionice, rad u favelama, klanjanje, ispovijed u jednom od parkova, pratiti promocija duhovnih zvanja i slično, te uz sve i razgledati grad i posjetiti Šećernu glavu, kip Krista Otkupitelja, razne muzeje i crkve. Za razliku od prvog dijela susreta ovdje mladi nisu bili vezani posebno za jednu župu već su slobodno birali program koji će pratiti, a uz to mnogi su sklopili i prijateljstva sa hodočasnicima iz drugih zemalja.
Kateheze u župi Sao Pedro predvodio je mons. Mijo Gorski, Predsjednik Odbora HBK za mlade
Interesantno je kako smo mi Hrvati bili prepoznati na svakom koraku zahvaljujući zastavi i kockicama, a svi su se željeli fotografirati s nama. Zanimljivi su bili susreti sa dvije Argentinke čiji su baka i djed porijeklom iz Hrvatske, sa dvije sestre rođene u Njemačkoj ali žive u Kanadi, no roditelji su im iz Hrvatske, Bosancima koji su došli sa Austrijancim, Amerikancima koji vuku korijene iz Hrvatske i drugima. Mnogi su čuli za Međugorje, a dosta ga je starijih Brazilaca i posjetilo, no još uvijek smo im kao narod nepoznanica. Kada bismo im rekli kako Hrvata ima svega 4,5 milijuna smijali su se govoreći kako samo u Sao Paulu toliko ima automobila. A nama je bilo teško pojmiti veliku napučenost njihovih gradova.
Ono što svima upada u oči je briga za sigurnost. Kuće obično imaju veliku ogradu, često sa bodljikavom žicom na vrhu ili pak žicom sa strujom, dok sve stambene zgrade osim visoke ograde obično sa šiljcima imaju i dvadesetčetiri satnu zaštitu čuvara koji provjeravaju tko ulazi i izlazi u zgradu. Ne može se vidjeti niti djece koja se slobodno igra u parkovima, već u sklopu zgrada uobičajeno postoji još jedan ograđeni dio u kojem se djeca mogu igrati.
Sami susreti sa Papom na Copacabani bili su posebni. Svaki puta – za sam doček Pape, križni put, bdijenje i završnu misu broj sudionika se povećavao za stotine tisuća. Službeni podatak za završno misno slavlje je 3,7 milijuna sudionika što je stvarno impresivna brojka. Sama Copacabana bila je popunjena skoro do samog kraja i bilo je nevjerojatno biti dijelom te mase ljudi koja pobožno prati sve što se na prostoru oltara događa preko video ekrana sudjelujući kroz pjesmu ali i tišinu, prateći pozorno riječi Pape.
Poruke koje je papa izrekao svima su vrlo jednostavne i poticajne. Obraćao se razumljivim jezikom često naglašavajući kako sami mladi moraju biti aktivni sudionici društva, kako ne smiju dozvoliti da život prolazi kraj njih, već biti pokretači društvenih događaja. U duhu gesla Susreta „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ Papa je govorio mladima o osobnoj odgovornosti svakoga od njih za bolje sutra, o lošem utjecaju ovisnosti i raznih vrsta kriminala, o potrebi da svatko učini najviše što može za brata čovjeka kojem je pomoć potrebna. Mladi su odgovarali skandiranjem – ovo je Papina mladež, dirnuti riječima ohrabrenje i poticaja koje im je papa Franjo uputio.
Nedjeljna misa s papom Franjom na kojoj je sudjelovalo 3,7 milijuna vjernika
Sigurno je jedno kako će se još dugo njegove poruke razmatrati, a Latinska Amerika i Brazil doživjeli su jedan novi obrat, doživjeli su eksploziju dobre volje, čiste vjere i pozitivnog razmišljanja, za koje je jedan stariji čovjek dok smo prolazili rekao kako je upravo to ono što im treba da bi se trgnuli iz zatvorenog kruga demonstracija i nezadovoljstva situacijom u kojoj se nalazi ta zemlja bogata prirodnim resursima.
Mladi koji su imali prilike sudjelovati na ovom susretu vratili su se kućama noseći sa sobom ljubav brazilskim domaćina, potaknuti Papinim riječima na djelovanje u svojim zajednicama i s novim žarom za vjernije služenje Bogu i ljudima.
