Elementarna nepogoda s kojom se ovih dana bori cijela regija zahvatila je i malo mjesto Bok, nedaleko od općine Orašje u Bosni i Hercegovini. Neugodna iskustva koja im je poplava donijela ispričala nam je studentica Matea. Kako odmah na početku razgovora ističe, ona studira u Osijeku te je trenutno ondje smještena, ali izuzetno je brine što već tri dana ne uspjeva stupiti u kontakt s roditeljima smještenim u poplavama pogođenom Boku. Ništa manje brige nije imala niti kada je komunicirala s njima pa tako kaže da su u okolici iz koje dolazi tri sela ostala bez ičega. "Kuće su potpuno poplavljene, a štete ogromne. To su ljudi koji imaju stoku i uglavnom se bave poljoprivredom. Tužne su to priče, neki od njih pola života proveli su po inozemstvu kako bi nešto stekli, a sada im je sve propalo", priča potresena Matea.
Slike iz njenog Boka nisu nimalo drugačije od onih kakve stižu s ostalih poplavljenih područja. Životinje plutaju po dvorištima, a malo toga je spašeno navodi naša sugovornica. "Tri škole pune su ljudi. U njima su smješteni stari i nemoćni, pa čak i djeca. Kako god, proći će i ta poplava, a ono što me brine jest što će biti kada sve ovo prođe. Gdje će se i kako vratiti ti ljudi", pita se Matea i tužnim glasom sama odgovara ne znam. Ona je u Osijeku, a kada je posljednji put razgovarala s majkom odbila je bilo kakvu pomisao da Matea dođe kući i pokuša pomoći svojim sugrađanima i obitelji. "Mama neće ni čuti da dođem kući. Kada sam zadnji put čula roditelje bili su dobro. Tata je neprestano na terenu, a mama se spremila na najgore. Sve što imamo prenijeli su na kat kuće. Imaju hrane i to im nije problem", prepričava dalje ova djevojka. Njeno mjesto Bok smješteno je prilično visoko, ali voda je uspjela doprijeti do vrtova i dvorišta, a jedino što im preostaje je nada da će ih se netko sjetiti te da će uskoro biti bolje. "Nadam se da voda neće doći do drugog kata gdje su roditelji prebacili svoje stvari. Bojim se za njih, a informacije ne uspijevam dobiti. Pitam se imaju li struje, jesu li se ugasili mobiteli", prenosi nam svoje strahove Matea te zaključuje kako su u njenom kraju vedrinom duha izdržali teške nedaće, pa će pobijediti i ovu.
Teških priča u ovoj katastrofi je mnogo, a mnoštvo mjesta još uvijek čeka svoju priču, apel za pomoć. Stoga unatoč svoj prikupljenoj pomoći ne treba posustajati jer ovim ljudima pomoć će očito trebati i kada se voda povuče.
