Oko 30 000 mladih Europe okupilo se u Pragu, kako bi u zajedništvu, molitvi dočekali novu 2015. godinu.
Na zajedničkim molitvama svake večeri mladima se obraćao brat Alois.
Na zajedničkim molitvama svake večeri mladima se obraćao brat Alois.
"Velikodušno ste nas primili i izrazili nam dobrodošlicu. Želio bih zahvaliti obiteljima, župama, crkvenim poglavarima, gradskoj upravi i dužnosnicima uprava okolnih područja, koji su omogućili tako glatko odvijanje naših susreta. Hvala Vam za škole koje ste nam stavili na raspolaganje!
Prava je radost što je Europski susret okupio kršćane različitih vjeroispovijesti, kao i ljude koji ne dijele vjeru u Krista, ali koji žele biti mirotvorci.
Krist je dao svoj život da okupi sve ljude u jednu veliku obitelj. On poziva svoje sljedbenike da budu znak njegova mira u ovome svijetu. Kako bismo postali takvim znakom mira ključno je žurno ostvariti pomirenje među kršćanima.
Jedno od pitanja na koje mi, kršćani, silno želimo pronaći odgovor je sljedeće: Kako posvjedočiti svojim životom da je jedinstvo moguće uz istodobno poštivanje pluralizma?
Uvijek će biti razlika među kršćanima. One će i dalje ostati pozivom na iskren dijalog; one nas mogu i obogatiti. Nije li došlo vrijeme da damo prednost krsnom identitetu zajedničkome svima nama, a koji nas već ujedinjuje u Kristu?
Ne bi li se kršćanske Crkve danas trebale ujediniti pod istim krovom, čak i prije nego li se postigne dogovor o svim teološkim pitanjima?
Ovih dana razne nam Crkve u Pragu iskazuju dobrodošlicu – protestanti, katolici i pravoslavci. Osobito sam dirnut što živimo ovaj znak jedinstva u zemlji Jana Husa, čije ćemo se obljetnice nasilne smrti prisjetiti iduće godine. Odgovornost za podjelu Crkve u 15. stoljeću je podijeljena odnosno zajednička, međutim osobnost Jana Husa i njegovo poštenje navodi sve nas na pokajanje i na pomirenje.
Krist daje jedinstvo, kada i kako želi. Ali ako ga ne budemo iščekivali zajedno, kako nam ga onda može udijeliti? Upravo kada su apostoli bili okupljeni pod jednim krovom, zajedno s Marijom, primili su dar Duha Svetoga. A Duh Sveti nas uvijek ujedinjuje u različitosti.
Kako da se ujedinimo pod jednim krovom? Želio bih dati šest prijedloga:
– U lokalnoj zajednici, možemo se ujediniti pod istim krovom, među susjedima i obiteljima, kao kakva »bazna zajednica«, možemo moliti zajedno, kako bismo si uzajamno pomagali, a i da se bolje upoznamo.
– Lokalne zajednice različitih vjeroispovijesti već surađuju: u proučavanju Biblije, u društvenom i pastoralnom djelovanju, u katehezi. To bi se moglo intenzivirati. Svaka zajednica treba činiti s kršćanima drugih vjeroispovijesti sve što je moguće činiti zajedno, i ne bi smjela poduzimati ništa, a da pri tom ne uzme druge u obzir.
– Okupljeni smo zajedno u ovoj prekrasnoj katedrali. Ne bi li, u mnogim gradovima, katedrala ili glavna crkva mogla postati zajedničkom kućom molitve za sve kršćane toga područja?
– Teološki dijalog mora se nastaviti. Bi li se to moglo činiti sve više i više u kontekstu zajedničke molitve i sa sviješću da mi kršćani već jesmo zajedno? Živeći i moleći zajedno, drugačije pristupamo teološkim pitanjima. Možda bi se to isto moglo reći i za etička promišljanja.
– Svi su vjernici primili dio pastoralnog dara da skrbe jedni o drugima. Kršćanskoj obitelji odnosno Crkvi također trebaju službenici jedinstva, na svim razinama. Služenje zajedništvu na sveopćoj razini tradicionalno se povezuje s rimskim biskupom. Ne bi li ga se moglo prepoznati kao slugu koji brine za složnost svoje braće i sestara u svojoj njihovoj raznolikosti? Ne bi li Crkvama bilo moguće osmisliti različite načine odnosa prema ovoj službi?
– Nadalje, ne bi li one Crkve koje naglašavaju da je za zajedničko primanje svete pričesti potrebno jedinstvo u vjeri i slaganje u službama trebale pridati jednako velik značaj i skladu uzajamne ljubavi? Ne bi li te Crkve mogle ponuditi šire euharistijsko gostoprimstvo onima koji izražavaju želju za jedinstvom i vjeruju u stvarnu prisutnost Isusa Krista? Euharistija nije samo vrhunac jedinstva; ona je naime i put k jedinstvu.
Složimo se stoga oko zajedničkog napredovanja na putu kojeg ne znamo unaprijed, ali budimo ukorijenjeni u riječima proroka Izaije: »Voditi ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima.« Uzdat ćemo se u Duha Svetoga da nas vodi još nepoznatim putovima. Nadahnuće Duhom Svetim nas priprema da postanemo autentični svjedoci zajedništva."
Brat Alois, Prag, četvrtak 1. siječnja 2015.
