Škola zajedništva

"Škola zajedništva" naziv je ljetnog kampa za srednjoškolce koji se po prvi put od 2. do 8. srpnja, u organizaciji vlč. Borne Puškarića te nekolicine mladih animatora iz župe sv. Nikole Tavelića, održao na Žumberačkom gorju. Odmor u netaknutoj prirodi prožet molitvom, radom, igrom i druženjem, najveća je vrijednost kampa te svojevrstan odmak od onog što se mladom čovjeku danas bezalternativno nudi i nameće.

Da je to uistinu tako, pokazuje i sam program kampa koji se zasnivao na četirima glavnim uporištima. Prvo uporište bile su ljudske vrijednosti, s posebnim naglaskom na osobnu odgovornost i osjećaj za zajedništvo, koje su se ostvarivale kroz njegovanje reda, vršenje dobivenih zaduženja te kroz suživot s drugim sudionicima kampa. Drugo uporište je kreativni rad, dok su treće i četvrto uporište igra i druženje, odnosno rast u katoličkoj duhovnosti kroz svakodnevni program na temu "Otkriti Krista – otkriti sebe".
 

Krist daje odgovore za život mladog čovjeka

"Kroz biblijske radionice u kojima slušamo Riječ Božju, pronalazimo odgovore na mnoga pitanja i zapravo bolje upoznajemo sebe i jačamo vjeru u Boga", rekao je Ivan, jedan od polaznika "Škole zajedništva". Uz svakodnevne biblijske radionice koje su predvodili animatori, duhovni program kampa sastojao se i od svakodnevnog euharistijskog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, misnog slavlja te molitve krunice.

Razmatrajući evanđelje, mladi su otkrivajući Krista, otkrivali sebe, svoje vrijednosti, kvalitete, a i svoje slabosti s kojima se trebaju suočiti te križeve i kušnje s kojima trebaju naučiti živjeti. "Cilj duhovnog programa pa i cjelokupnog kampa jest prije svega susresti osobu Isusa Krista za kojeg vjerujemo da daje odgovore za život mladog čovjeka i za sva ona pitanja koja on u sebi nosi", kazao je vlč. Borna Puškarić, duhovnik kampa.
 

Nada da će kamp zaživjeti i dogodine

"Nađi vremena za rad, to je cijena uspjeha!", riječi su bl. Majke Tereze koje, uz onu duhovnu, odražavaju vrlo bitnu komponentu "Škole zajedništva" – svakodnevni zajednički rad. Rad je obuhvaćao raznovrsne zadatke; od čišćenja kuće u kojoj polaznici borave, pripreme obroka, uređivanja okućnice pa do kreativnog rada koji je uključivao izrađivanje krunica kao poklon za svakog polaznika kampa.

Valja spomenuti i karitativnu dimenziju zajedničkog rada koja se očitovala u sakupljanju drva za ogrjev jednoj potrebitoj obitelji kako bi im troškovi za nadolazeću zimu bili što manji. Kasni poslijepodnevni i večernji sati bili su rezervirani za radionice, sportske aktivnosti, igre i druženje. Kako je projekt "Škola zajedništva" počeo kao inicijativa malih razmjera, ostaje vjerovati da će on zaživjeti i dogodine s istim ciljem – cjelokupni rast mladog čovjeka kroz molitvu, rad, igru i zajedništvo.