Jednog dana-kaže nam Matejevo Evanđelje, Isus „vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“ (Mt 9, 36). Kada čujemo te riječi, misli nam spontano polete prema mladim ljudima današnjice. Ta bi scena mogla biti opis mladih ljudi našeg vremena. Mnogi mladi su nezadovoljni, zbunjeni, izgubljeni i bez nade. Ti su mladi ljudi prepušteni sami sebi bez vodiča i mentora. Svijet mladih može se opisati kao seizmograf, koji je izuzetno osjetljiv na stanje u svijetu oko sebe. To je svijet obilježen mnogim krizama, uključujući financijske, ali najviše antropološku. Krize su u vrijednostima i smislu života, krize su u nadi i u obrazovanju.
Živimo u „tekućem“ svijetu koji nema sigurnosti, koji je pun neizvjesnosti i u kojemu nedostaju uporišta na kojima se može sagraditi život. Ima toliko mladih ljudi koji ne vide budućnost. Odbijeni su od kulture u kojoj su jedine stvari koje vrijede moć, novac i zakon preživljavanja najjačih. Tužno je vidjeti koliko je mladih današnjice tužno i apatično. „Traže sreću u posjedovanju materijalnih stvari i zadovoljenju njima prolazne emocije.“ (papa Franjo, Istanbul, 30.10.2014.). Lako su odvedeni u kriminal i u samouništavajuće ovisnosti. Novine čak govore i o cijeloj izgubljenoj generaciji. Društvo koje gubi mlađe generacije je društvo bez budućnosti. Tijekom Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru 2013. godine, papa Franjo rekao je da su mladi prozor kroz koji je uprisutnjena budućnost. Kakva je to budućnost? Žetva je velika, a radnika malo u polju mladih danas.
Mladi hitno trebaju „pastire“. Trebaju pouzdane savjetnike, istinske učitelje i autentične odgajatelje. Međutim, naš svijet danas pati od nedostatka takvih ljudi. Postoji mnogo učitelja, čak su se i neki roditelji odrekli poziva kako bi bili odgajatelji. Naše je vrijeme označeno dubokom krizom u odgoju i obrazovanju i zbog toga je teško prenijeti temeljne vrijednosti i pravila života na mlađe generacije. Bez pravih učitelja, mladi ljudi ne rastu u čovječnosti, odnosno ne žele rasti i sazrijevati (imamo neke trajne adolescente!). Izazov koji nas suočava, kao društvo i Crkvu, na pragu trećeg tisućljeća, jesu odgoj i obrazovanje.
Matejevo nam Evanđelje govori da je Isus bio dirnut kada je vidio mnoštvo. To je poziv nama uključenima u odgoj i obrazovanje mladih ljudi, da suosjećamo kao što je i Krist suosjećao. To bi suosjećanje trebalo osnažiti naše obrazovne programe, sve naše odluke i naše odnose s mladima. U govoru koji je papa Franjo izrekao u Europskom Parlamentu u Strasbourgu, rekao je: „Mladi danas traže prikladno i potpuno obrazovanje, koje im može omogućiti pogled u budućnost nade umjesto razočaranja (25.11.2014.). Kako bi se mogla razriješiti ozbiljna kriza u odgoju i obrazovanju, potrebni su odgajatelji s odlučnošću i hrabrošću. Tko su naime oni? Mladi ljudi imaju potrebe odgajatelja koji svjedoče svojim životom, čija je humanost zrela i privlačna i koji moraju svjedočiti svoju duboku vjeru. Vrlo su zahtjevni u tome i ne toleriraju nedosljednost, dvoličnost i licemjerje u odraslih.
Odgajati i obrazovati mlade vrlo je zahtjevan poziv i zahtijeva stalno obraćenje srca. Sjetimo se riječi blaženog Paula VI.:“ Suvremeni muškarci i žene radije slušaju svjedoke negoli učitelje, a ako slušaju učitelje, to je zato što su svjedoci.“ (Evangelii Nuntiandi, br. 41)
Mladi ljude trebaju zabrinute odgajatelje. Papa Franjo puno inzistira na tome. Odgajatelj mladih se nikada ne zadovoljava s manje i nikad nije zatvoren u ograničenim skupinama. Uvijek gleda dalje i prema periferijama gdje žive mladi, mladi odbačeni od svijeta. Pravi odgajatelji ne čekaju da mladi dođu do njih. Oni ne odustaju od dopiranja do mladih i ne obeshrabruju se. Zabrinuti odgajatelj ne prihvaća zgodan izgovor „da je uvijek tako bilo“. On i dalje traži nove i učinkovite metode za komunikaciju s mladima o ljepoti i radosti Evanđelja.
Mladi trebaju odgajatelje koji zrače nadom i radošću. Istinski odgajatelji vjeruju mladima. Znaju da i oni koji su najdublje ranjeni grijehom i žive nesređenim životom, u sebi nose sjeme iskrene dobrote s kojom uvijek mogu započeti iznova. Kao što prorok Izaija kaže: „On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu.“ (Iz 42, 3).
Ti su odgajatelji nositelji „zarazne“ radosti o kojoj govori papa Franjo: „I neka naš svijet (posebice svijet mladih)…uzmogne primiti dobre vijesti ne od evangelizatora (odgajatelja) koji su nestrpljivi, bezvoljni, tjeskobni nego od službenika Evanđelja čiji su život sjajni, žare radost Kristovu „… Pravi odgajatelji istovremeno znaju kako biti zahtjevni, kako predstaviti mladima izazove. Mladi vole biti „izazvani“. Ne žele od nas da im uvijek odgovorimo s „da“.
Kardinal Stanislaw Rylko, Predsjednik Papinskog Vijeća za laike
prijevod:mladi.hbk
