[POZIV NA SDM] Thiago iz Brazila poziva te na Svjetski dan mladih

Thiago Lopes, dvadesetosmogodišnji mladić iz Rio de Janeira, s trenutnom adresom  zbog daljnjeg obrazovanja u San Franciscu, odlučio je s mladima Hrvatske podijeliti svoje iskustvo sa Svjetskog dana mladih. Na posljednjem susretu bio je u važnoj ulozi, u nastavku otkrij u kojoj.
 

“Kada sam 2005. godine po prvi puta čuo za Svjetski dan mladih, nisam znao što je to ni što predstavlja. Majka me tada upitala jesam li zainteresiran  za odlazak s mladima iz Brazila na Svjetski dan mladih u Koln. Te je godine bio prvi Svjetski dan mladih bez pape Ivana Pavla II. No, zbog školskih obveza nisam bio u mogućnosti sudjelovati. Tri godine kasnije ista situacija: Sydney, Svjetski dan mladih me ponovo zove no i taj sam put morao odgoditi svoje sudjelovanje. Nakon Svjetskog dana mladih u Madridu 2011., taj mi se događaj činio poput “ljetne ljubavi” koju sam ostavio za sobom i krenuo sam naprijed. Ali, kada je Rio de Janeiro, moj rodni grad, izabran za domaćina Svjetskog dana mladih 2013. sve se drastično promijenilo. Odmah sam htio sudjelovati ili kao hodočasnik ili kao volonter tijekom događaja. Prijavio sam se za ulogu volontera i stigla mi je ubrzo poruka jesam li zainteresiran volontirati u samom Organizacijskom odboru. Kako sam netom diplomirao i govorio nekoliko jezika, organizatori su smatrali kako bih mogao doprinijeti.  I tako je započelo moje putovanje u ulozi tajnika međunarodnih odnosa, u sklopu koje sam pomagao biskupskim konferencijama diljem svijeta, a kasnije i konzulatima i ambasadama smještenima u Brazilu. I znate što? Bilo je prekrasno! Moći raditi nešto što ima veze s mojim zanimanjem, a ujedno činiti dobro je neprocijenjivo. Taj mi je posao omogućio stjecanje novih prijatelja diljem svijeta, a omogućio mi je i biti predstavnikom međunarodnih odnosa susreta u Rio de Janeiru. Svaki put kada bi međunarodni gost stigao u sjedište Organizatora, moja je dužnost bila upoznati gosta sa svime. Druga neprocijenjiva stvar je bila povratna informacija koju bih dobio-bilo telefonskim putem, bilo putem e-maila. Svako javljanje ljudi koje sam upoznao završilo bi riječima “molimo za tebe, molimo za vas, hvala na svemu što činite za nas.” Može li biti išta bolje od toga?

Naravno, susret sam po sebi je bio predivan. Milijuni ljudi hodaju ulicama, nose zastave, dijele istu vjeru i slave te trenutke. Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam s majkom krenuo  jedno jutro na posao, a u podzemnoj željeznici sam susreo nekoliko hodočasnika. Htio sam im se pridružiti u pjevanju i zahvaliti im što su došli na susret, ali nisam uspio, jer su me moje dužnosti čekale.

Najdraži dio cijelog događaja bio je kada sam po posebnom blagoslovu osobno susreo papu Franju. Bio je to petak i bio sam među uzvanicima da molim Angelus s njime. Nisam znao što mu reći. Sveukupno sam možda pred njim bio kojih desetak sekundi, ali meni je to bila cijela vječnost.

Uistinu želim ići na Svjetski dan mladih u Krakov sljedeće godine. Zašto? Susret u Riju je bio predivan, ali nisam imao prilike sudjelovati na samom susretu zbog zaduženja u Organizacijskom odboru. U Krakov bih volio ići kao hodočasnik, volio bih uživati u svakom trenutku, u svakom događaju. Ako je sudjelovanje u organizaciji i rad tijekom cijelog jednog Svjetskog dana mladih promijenio moj život, do kakvih će tek pozitivnih promjena u mom životu doći nakon što ću imati iskustvo sudjelovanja kao hodočasnik?! Vidimo se u Krakovu? 🙂

 

 

Fotografije: Thiago Lopes, privatni album