Ono što izgleda kao najjednostavnije ponekad se pokaže kao najteže. Tako je i sa predstavljanjem samoga sebe. No počet ću od imena. Zovem se Martina Tomas. Još uvijek sam u dvadesetima Najduže u životu živjela sam u Zaprešiću pa mogu reći da je to moj grad. Moju obitelj čine moji roditelji i mlađa sestra. Otkad znam za sebe išli smo na svete mise, na vjeronauk i na hodočašća. Izgradnja u vjeri je za mene nešto što nikada ne prestaje i postoje mnogi načini kako i gdje graditi i živjeti svoj duhovni život, a Svjetski dan mladih je jedan od načina. Jedan poseban način.
Ne sjećam se kada sam prvi put čula za SDM, ali se sjećam ruksaka sa susreta u Kölnu koje sam viđala po fakultetu i poželjela sam i sama sudjelovati. No morala sam čekati pravo vrijeme.
Ne sjećam se kada sam prvi put čula za SDM, ali se sjećam ruksaka sa susreta u Kölnu koje sam viđala po fakultetu i poželjela sam i sama sudjelovati. No morala sam čekati pravo vrijeme.
Kada sam čula da je susret 2011. godine u Madridu znala sam da to nikako ne smijem i ne želim propustiti. Madrid je definitivno bio na listi gradova koje želim posjetiti. A zašto ne ujediniti sve ono što volim i što mi je bitno? Vjera, društvo, putovanje, upoznavanje novih mjesta, Španjolska, Madrid, nogomet, duhovni rast. Idealan odmor.
Prijavila sam se zajedno sa sestrom i najboljom prijateljicom za sudjelovanje na susretu u organizaciji Pastorala mladih Zagrebačke nadbiskupije.
Krenuli smo 9. kolovoza 2011. trima autobusima, u pratnji sedam svećenika. Osjećala sam ujedno veliko uzbuđenje zbog polaska, ali i veliko olakšanje što je napokon došao taj trenutak. Pred nama je bila duga noć putovanja prema Francuskoj. Prije samog susreta u Madridu trebali smo obići još dosta gradova i ja sam se svakome jednako veselila. I svaki mi je ostao u posebnom sjećanju. Naše postaje prije Madrida bili su Nica, Avignon i Lourdes (Lurd) u Francuskoj te Covadonga, Gijón, Oviedo, Santiago de Compostela, Salamanca i Avila u Španjolskoj. Imali smo vremena za razgledavanja, ispijanja kava, druženja i šetnje, ali smo svaki dan imali i duhovni program. Svaki dan smo imali misu uglavnom u crkvi ili kapelici, ali jednom i u stražnjem dvorištu hotela. Nije nam bilo bitno mjesto. Bilo je bitno da u toj masi doživljaja imamo i priliku za sabranost i susret s Gospodinom.
U Lourdesu smo imali priliku moliti zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije za naš život i ovo putovanje. Od tamo smo krenuli smo prema Covadongi, gdje smo se na svetoj misi sastali s mladima koji su u predprogramu kao i mi bili smješteni u biskupiji Oviedo.
Mi smo bili smješteni u u Gijónu gdje smo najviše osjetili gostoljubivost Španjolaca. Jedan dio iz autobusa u kojem sam ja bila, bio je smješten po obiteljima, drugi u župnoj dvorani. Nekoliko mladih iz župe dosta je vremena provodilo s nama. Zajedno smo išli na nogometnu utakmicu, družili se u dvorani i kafiću, gledali s jednog brijega vatromet… Jednostavno zajedno smo bili mladi i nije bilo važno govorimo li hrvatski, španjolski ili engleski. Mi smo se uspjeli sporazumijeti. Bili smo zajedno i na misi koju smo mi predvodili pjevanjem. Sjećam se da je tamošnji župnik rekao kako ga se dojmilo zajedništvo, mladenačka radost i pobožnost nas Hrvata.
Nakon nekoliko dana u Gijónu nastavili smo prema Santiago de Composteli, poznatom hodočasničkom mjestu. Tamo sam možda i najbolje osjetila razliku između materijalnog i duhovnog. S jedne strane bili smo smješteni u, za naše pojmove luksuznom hotelu, a druge unatoč svoj buci i gužvi hodočasničkog mjesta, ako prihvatiš priliku kao što smo ju mi imali za razmatranje i šutnju pred Presvetim osjetiš mir toga mjesta. Santiago je svakako mjesto koje želim posjetiti ponovno, no sljedeći put s hodočasničkom knjižicom u ruci i ruksakom na leđima.
Nakon Salamance i Avile, gdje smo imali priliku porazgovarati s našim časnim sestrama karmelićankama uputili smo se prema cilju našeg putovanja – Madridu.
Negdje u blizini grada misu za sve Hrvate predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Nakon toga smo se uputili prema našem smještaju, dvorani u jednom gradiću iznad Madrida. Meni ni umor ni vrućina nisu smetale da se odmah nakon što smo ostavili stvari uputim prema gradu. Prva stanica na listi onoga što sam željela vidjeti bio je Santiago Bernabeu, stadion Real Madrida. Od prevelike želje da ga vidim po izlasku iz podzemne na svjetlo dana nisam primijetila stepenicu te sam uganula gležanj. Posljedice toga najviše sam osjećala dan kasnije kada smo nekoliko sati po neizdrživoj vrućini hodali do mjesta susreta sa Svetim Ocem. Boljelo je, ali su ljudi oko mene bili divni. Neprestano su me pitali mogu li dalje i nudili sebe kao oslonac. To mi je pomoglo da izdržim taj put. No znala sam i da idem prema onome zbog čega smo svi tamo i došli – bdijenju i svetoj misi s papom Benediktom XVI. u zajedništvu s dva milijuna mladih. Na bdijenju se digao olujni vjetar i kiša, ali nije nam to smetalo – shvatili smo to kao blagoslov i pjevali na kiši, a i Papa je ostao s nama. Kada je kiša prestala, nastavili smo moliti i bdijeti.
Sutradan nakon provedene noći na otvorenom, Papa je predvodio središnji dio susreta, svetu misu. Pozvao nas je da Isusu kažemo da ga želimo slijediti jer znamo da nas on ljubi i poznaje, da mu predamo svoj život i pozovemo ga da bude naša snaga i radost. Ništa više nam ni ne treba, ništa više mi ni ne treba. Kako je sv. Terezija Avilska rekla: „Solo Dios basta“ (Samo je Bog dovoljan.) i to je ono što uvijek iznova shvatim na takvim susretima i što se trudim što duže zadržati u svom srcu.
Sljedeći SDM je iduće godine u Krakowu, u domovini sveca našeg doba, sv. Ivana Pavla II., koji je i pokrenuo ove susrete i pružio nam priliku da u zajedništvu s milijunima mladih iz različitih dijelova svijeta slavimo Gospodina, da pokažemo da današnji mladi znaju što žele i što nam je zaista bitno, ali na jedan predivan način. Zato, pozivam sve one koji su već sudjelovali na nekom susretu, ali posebno one koji do sada nisu nikada bili, da osjete ono što su milijuni mladih prije njih već osjetili i što uvijek ponovno žele osjetiti i doživjeti.
Dopustimo sebi još jednu priliku za izgradnju u vjeri. Pođimo na Svjetski susret mladih u Krakow.
Martina Tomas
