Elvir Tabaković, Osječanin koji je posljednjih nekoliko godina živio u Zagrebu, radio je u raznim novinskim redakcijama kao fotoreporter. Obožavao je fotografiju, jurio za dobrim kadrovima, brijao na skupe fotoaparate, bio je lud za putovanjima. Vespom je proputovao Europu, sve do Norveške, putovao je u Afriku i Ameriku, kajtao po oceanu, bordao u Alpama. Obožavao je muving, adrenalin i avanturu. Samo je tijekom 2011. proputovao 120.000 kilometara. Fotke su mu bile odlične, imao je zapažene izložbe. Fotografirao je lijepe žene, prekrasnu prirodu i luksuzne automobile jer je radio za automagazin. Zadnje putovanje bilo je u siječnju ove godine. Tada je ta etapa neočekivano završila.
Došlo je spontano
Za 26-godišnjeg Elvira otvorila su se nova vrata. U samo nekoliko mjeseci odlučio je napraviti velik preokret, zarediti se i postati svećenik. Otišao je u malo mjestašce u Bavarskoj, u augustinski samostan Sv. Mihovila, gdje bi trebao provesti sljedećih nekoliko godina kako bi postao član augustinaca, kanonika od Windesheima.
Znam da je naglo, brzo i radikalno, da sa strane djeluje impulzivno i neozbiljno, ali nije. Osjetio sam najprije poriv za duhovnošću i mirom. I to je došlo spontano. Nisam bio na dnu, nisam bio pritisnut problemima, bezizlaznom situacijom, bolešću, porocima… Normalno sam i lagodno živio. Radio posao koji volim, putovao i fotografirao. U crkvi nisam bio od djetinjstva. I onda sam početkom ove godine, igrom slučaja, otišao na jedan seminar koji me potaknuo na promišljanje – objašnjava Elvir. Bio je na seminaru u bavarskom gradiću blizu samostana u kojem će završiti sedam mjeseci kasnije.
Nije išao u crkvu
– Najprije mi je prijateljica pričala kako je doživjela preobraćenje od kada je počela odlaziti na duhovne seminare fra Zvjezdana Linića. Ja tada nisam ni čuo za njega. Onda sam to spomenuo mami, koja je vjernica, i ona mi je rekla da i njezin poznanik Mijo Barada kao laik drži seminare u Njemačkoj te da su jako posjećeni. Nazvao sam ga i odlučio otići. I to je bio prijelomni trenutak.
– Shvatio sam to nakon tog klasičnog trodnevnog seminara. Nastavio sam ići na seminare i u crkvu u koju godinama nisam nogom kročio.
Moj tata je bio ateist, majka vjernica, a ja sam samoinicijativno prekinuo vjeronauk u šestom osnovne. Sjetio sam se da sam kao klinac od šest godina govorio da ću biti svećenik – priča Elvir.
A onda je 27. travnja 2012. Elvir bio u zagrebačkoj crkvi Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. – Stajao sam u crkvi, molio se nakon pričesti i dobio poziv.
To je jednostavno došlo. Nisam to planirao, samo se ušuljalo. Ali bio je tako jasno, tako stvarno. Da, želim se zarediti. Da, osjetio sam mir nakon te spoznaje i da sam upravo to tražio. Nisam bio euforičan nakon izlaska iz Palmotićeve, bio sam siguran i miran – objašnjava Elvir.
Elvir (u crnom) će provesti sljedećih nekoliko godina u samostanu Sv. Mihovil u Bavarskoj
Dugačak i težak put
Obratio se augustinskom samostanu u Paringu i odlučio tamo provesti mjesec dana. Augustinaca inače nema u Hrvatskoj.
– Naravno da svećenici nisu baš skloni u samostan primiti nekoga s ceste. Ali ja sam u tih mjesec dana dokazao da imam ozbiljne namjere, oni su osjetili koliko je jaka moja želja i da je poziv od Boga. Ja sam se osjećao kao da tu pripadam. I zato sam se 1. studenoga vratio. U samostanu nas ima devet, tri puta dnevno imamo obroke i molitve, a tu su i razne aktivnosti. Znam da je svećenicima samoća veći problem od celibata, ali ja je još ne osjećam. Ne osjećam se nimalo usamljenije nego dok sam živio vani. Ne fale mi ni djevojke. Zadnje dvije godine imao sam se potrebu smiriti, čak sam razmišljao da zasnujem obitelj, a sada vidim da sam upravo to i pronašao – kaže Elvir.
Elvir je mnoge svojom odlukom iznenadio. Mama je, kaže, bila presretna poput svete Monike, Augustinove majke, otac je prihvatio njegovu odluku, a prijatelji i poznanici uglavnom su ga podržali, iako je bilo onih koji su ga pokušali odgovoriti.
Elvira čeka dug put do svećeničkog zaređenja. Uz sve obaveze u samostanu mora upisati i studij teologije koji traje pet godina kako bi od običnog redovnika postao svećenik. – Ovo što mi se dogodilo je Božja volja, osjetio sam to u svom srcu i vjerujem da ću do kraja ispuniti – kaže Elvir.
