Teologija tijela i druga adventska nedjelja

Jeste li ikada primijetili bogatu simboliku odjeće koja prati svaki pojedini trenutak različitih kršćanskih poziva i događaja? Malo dijete kada se donosi na krštenje oblači se u bijelu haljinu koja simbolizira čistoću i dostojanstvo djeteta, njegovu vrijednost kao osobe i veličinu koju to dijete krije u sebi. Zatim…, mladenka koja dolazi pred oltar u bijelom slika je zapravo Kristove zaručnice, Crkve prema poslanici Efežanima, peto poglavlje. Bijela haljina treba biti znak čistog srca, iskrene ljubavi prema zaručniku, budućem mužu, a onda i ljubavi prema samom Gospodinu. Nadalje, kad pojedinac odluči krenuti redovničkim putem pa na sebe oblači novo odijelo, habit, koji ima podsjećati na svakodnevno nošenje Gospodnjeg križa u zajednici u kojoj je i osobnog poziva da služi Crkvi. Bijeli pojas koji nosi također je pun simbolike koji podsjeća na svakodnevno umiranje sebi i pripadnosti Kristu do kraja života. Jedan od posebnih trenutaka milosti jest kada novozaređeni svećenik počinje svoju prvu misu vršeći sveta otajstva vjere u osobi Isusa Krista, in persona Christi. I na koncu, jedan od posebnih trenutaka jest kada svaki koji umre biva položen u lijes u kojem je veo, tj. osoba biva umotana u veo kao znak vječne Kristove ljubavi i milsorđa koja je jedina nada našega spasenja.
Upravo o tome govori prvo čitanje; novi početak Božjeg naroda. Najavljujući povratak Božjeg naroda iz Babilonskog progonstva i nade u novi početak vjernosti, prorok Baruh govori: „Skini Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljeptom slave Božje“. Upravo nas Gospodin želi odjenuti svojom slavom, skinuti sa nas svako tugovanje i nesreću. Želi nam dati novi početak. Bog nježno oblači svoje voljene, nježno skida sa ramena teret prošle nevjernosti. On neće dopustiti da njegovi odabranici budu ugroženi prošlim grijesima. On će staviti na glavu vijenac slave Vječnoga, a vjenac simbolizira borbu. Borbu da budemo njegovi. Gospodin zna da padamo, ali želi i da ustanemo, da se nastavimo boriti. Bog tako čezne da obnovi naša srca, želi u nama sniziti svaku goru oholosti, sebičnosti; svaku našu dolinu ispuniti ljubavlju, milosrđem, slobodom od grijeha.
Ivan Krstitelj navješćuje da je potrebno pripremiti put Gospodinu, promijeniti krajolik našega srca kako bi prihvatio Boga koji dolazi da nas spasi. U najvišem činu svoje ljubavi, Riječ postaje tijelom, Bog sam postaje tijelom, kako bi nas doveo k sebi. Tijelo tako postaje stožer spasenja, kako kaže Katekizam Katoličke Crkve. A to tijelo nalazi posebno mjesto u novom hramu, novom Jeruzalemu koji je Bog posebno pripremio svojom milošću. Taj hram koji prima tu Riječ što je tijelom postala jest Marija. Ona je bez grijeha začeta. Ova druga nedjelja adventa povezana je s narednim tjednom u kojem slavimo Bezgrešno začeće Marijino. Bog ju je sačuvao od ljage istočnoga grijeha da bude dostojan hram Isusa, spasitelja kojega iščekujemo. Kroz nju, Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Ta Riječ – Isus, želi nas dovesti u nebesku domovinu za kojom svi čeznemo. Stoga ovoga Adventa otvorimo svoja srca radosno govoreći: Dođi Gospodine Isuse.