Draga sestro i dragi brate, još je malo do Božića – Isusova rođendana. Vrijeme je da pripremiš listu za šoping, izvadiš lampice i božićni nakit ako već nisi, osmisliš što ćeš jesti, kuhati, kako ćeš se obući…. Jel to sve? Ako sam nešto zaboravio, ispričaj me.
Jednom davno u Aim Karimu: Ona je došla da služi
Nedjeljna čitanja:
Mih 5,1-4a;
Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19;
Heb 10,5-10;
Lk 1,39-45
Ali ime nešto važnije od purice s mlincima, od frustrirajućih gužvi, stresnog šopinga, računanja koliko smiješ potrošiti da ne odeš u minus, koliko ne smiješ pojesti da poslije kukaš da si se udebljala ili udebljao. Zanimljivo je primjetiti, kako vrijeme odmiče, sve se manje pišu čestitke, iskazuju neki znakovi pažnje, a sve više mislimo na to kako ćemo sami sebe predstaviti gostima koji nam dođu (ako dođu) i kojima idemo (ako idemo). Uglavnom, ako malo bolje razmislimo, Božić se uvijek nekako vrti oko nas samih, taj naš egoizam nikako da ukrotimo pa da malo više razmišljamo o drugima – o susretu s drugima i s Drugim. Kroz teologiju tijela mogu naučiti da sam dar za drugoga. Moje tijelo, moja prisutnost, moj život je dar za drugoga.
Jedan prekrasan primjer koji mi pomaže da se ovoga Božića promijenim i drugačije susretnem Isusa i čestitam mu rođendan je primjer Blažene Djevice Marije, naše nebeske majke. Kako čitamo u tekstu Lukinog evanđelja, ona „pohiti u Gorje, grad Judin“. Radi se o gradiću Aim Karimu, 6 kilometara udaljenom od Jeruzalema. Zanimljiv je način na koji Marija ide: Marija „pohiti“. Ovo je prekrasna slika osobe koja je ispunjena Duhom Svetim. Sila Duha Svetoga ne poznaje mlitavih koraka, ne poznaje mlakost, ravnodušnost u susretima. Duh Sveti potiče na susret s drugim ljudima, Duh Sveti obnavlja i želi obnoviti naše odnose. Marija je, kao trudnica, jednostavno mogla naći neki izgovor: „Trudna sam. Ne da mi se ići. Bit će mi naporno. Što ako mi pozli?“ I tako stotinu pitanja po glavi. Ali baš zato što je bila trudna s Isusom, jednostavno nije mogla biti po strani. Ona hita u Gorje, kako bi pomogla svojoj rođakinji Elizabeti. Njezin pozdrav upućen Elizabeti bio je toliko snažan i nadahnut da je mali Ivan u trbuhu Elizabete počeo „plesati“ i udarati mamu po trbuhu. Ali ne samo to. Sama Elizabeta počinje spontano moliti i slaviti Boga za iskazanu milost.
Kada mi posjećujemo naše prijatelje i obitelji trebali bi nositi u sebi takvu radost koja će ispuniti njihova srca, da vide da je ovoga Božića nešto drugačije u nama. A upravo je to najveći dar koji možemo ponuditi drugima. Služeći se Marijom kao modelom, trebali bi se manje brinuti oko toga kako će sve ispasti ovoga Božića, hoće li sve biti lijepo i uredno počišćeno i pripremljeno, a više se koncentrirati na pomaganje i ispunjavanje srca drugih ljudi Isusom kojeg nosimo u srcu. Isus je jednom rekao da nije došao da bude služen, već da služi. Mislim da je to naučio od svoje mame.
Svaki čovjeki želi biti sretan i tu sreću traži gdje može. Ali ni jedan čovjek ne može istovremeno biti sretan i sebičan. Sebičan čovjek nikad nije sretan. Marija nas ući da sreću mogu pronaći i na najčudnijim mjestima. U gorju, u štali, pa čak i u progonstvu jer je Isus s njom. S obzirom da je on obećao da će biti s nama u sve dane, naš najveći dar za druge jest da živimo Božju ljubav i da ju dajemo drugima.
Draga sestro,dragi brate, ne trebaš kupovati poklone koji će se baciti. Ovoga Božića budi sretan i budi dar za druge.
Matija Milošić/Ured HBK za mlade
