Četrdeset dana

Četrdeset godina išao je Izraelski narod kroz pustinju
Četrdeset dana Isus je molio i postio u osami.
Četrdeset dana su sada pred nama.
Nakon pustinjskog hoda ušli su u obećanu zemlju.
nakon četrdeset dana pustinje započe Isus svoj javni život.
kakvi ćemo mi biti nakon ovih četrdeset dana.
Gdje ćemo mi biti?
Četrdeset dana mogu – mi možemo – iznova promisliti,
o onom što život donosi što mene čini kršćaninom.
Ovih četrdeset dana su šansa u kojoj možemo sebe ponovno osmisliti.
Svaki i svaka od nas je pozvan svaki i svaka od nas ima svoje zvanje, karizme i talente.
I sve ono, što imamo, imamo da bi mogli koristiti drugima
bližnjima.
Daljnjima.
Opterećenima.
Žalosnima.
Bolesnima.
Samima.
Progonjenima-
Onima….
da koristimo životu.

Kroz ovih četrdeset dana idemo ususret Uskrsu danu kada je smrt pobijeđena
i nama omogućen novi život.
Četrdeset dana – ovih četrdeset dana leže pred nama.

U KORIZMI POSTIMO OVAKO

UŠIMA – “O, kad bi me poslušao Izraele!”
SLUŠAJ – Riječ Božju i saslušaj brata koji Te nešto traži ili se želi samo rasteretiti…
NE SLUŠAJ – Isprazne govore, sceniranja i zlonamjerne insinuacije…

USTIMA – “Effatha, otvori se…”(Mk 7,34)
OTVORI SE -Slavljenju Boga u osobnoj molitvi, zajedničkoj u obitelji i župskoj zajednici …
ODBACI – Govoriti zlo o onome tko Ti je priuštio patnju… Pokušaj moliti za takvu osobu, ali oslanjajući se na Boga da će Ti On pomoći da možeš za nju moliti…

OČIMA – “Ako je tvoje oko zdravo cijelo tijelo će Ti biti u svjetlu…” ( Mt 6,22)
GLEDAJ – Svijet, stvari i osobe čistim i dobrim okom, sa zahvalnošću Bogu što su stvorene i Njegovom krvlju otkupljene…
IZBJEGAVAJ – Nedobronamjerne poglede i ono što ne izgrađuje

UMOM – “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom.” (Mt 22,37)
NJEGUJ – Božju misao i njegovu dobrotu… Neka Gospodin bude u Tvojim mislima i u Tvojim svagdašnjim planovima…Uvijek sve planiraj i radi u društvu s Njim…. ODBACUJ – Ružne i zle misli prema događajima svoga života i svome bližnjemu…

SAVJET U KORIZMI

Vrijedi ovih korizmenih dana pročitati sljedeći naputak što ga daje iskusni pustinjak, redovnik, mladome novaku koji se iskreno trudi pronaći smisao života te želi kroz molitvu uroniti u smisao Svetoga pisma i Božje riječi.
Dolazi mladi tražitelj jednoga dana starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i pita ga za savjet. Pripovijeda mu kako mnogo čita Sveto pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, kako u tome uživa, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga doskora zaboravlja te pita starca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i traži od mladića: ‘Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari s onoga izvora dolje?’ Mladić se čudi: Kako donijeti vode u vrbovoj košari? Međutim, tko zna, možda se dogodi čudo na putu te uspijem donijeti vode! Zapućuje se na izvor i drži dugo, dugo košaru u vodi. Zahvaća vodu i hita k starom žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag. Stari mu pustinjak veli: Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari.
Sve u svemu, deset ga puta šalje na izvor. I svaki put uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu. I na kraju mu veli pustinjak: “Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana sad je posvema čista.

Isto se zbiva i s riječima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti ne će uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj.”

Korisna i dobra po(r)uka za ovo korizmeno vrijeme. Trajno uvježbavanje u molitvi donosi ploda, čisti dušu. Upravo kao što i veli korizmeni hvalopoj:

O Sunce spasa, Isuse,
zasini do dna u dušu,
dok sviće i dan biva nam
od crne noći miliji.

Ti daješ vrijeme prijatno,
ti daj i suza potoke,
da žrtvu srca peremo,
što ljubav će je spaliti.

Nek samo šiba pokore,
led srca našeg razbije,
tad s vrela, iz kog teko grijeh,
proteć i dobre suze će.

U KORIZMI SE NIČEG NE ODRIČEM

ODLUČIH: moje vrijeme korizme neće biti vrijeme ODRICANJA, nego vrijeme ODABIRANJA.
ZATO ODABIREM:
put strpljivosti prema onima koje baš i ne volim;
put slušanja prema onima za koju mišljah da mi i nemaju što pametno reći;
put blagosti prema onima koji se grubo odnose prema meni i drugima;
put blizine prema onima koje i ne susrećem često, a znam da su usamljeni;
put razumijevanja prema onima čije postupke ne shvaćam;
put svjetla prema onima koji ne vide druge i boga u njima;
put puta prema onima koji ne žele ili ne znaju kako krenuti stazama vjere
put istine prema onima koji žive u krivim predrasudama
put života prema onima koji ne vide veličinu božjeg dara darovanog im u njihovom postojanju
put ljubavi prema svima koje mi je bog darovao.
Zaista, bilo bi lakše odreći ih se, ali: ove korizme ja odabirem put prema svojoj braći i sestrama.