U petak, 10.veljače, Crkva u Hrvata proslavit će blagdan Alojzija Stepinca. Središnja proslava bila je u zagrebačkoj katedrali. Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću, župi Krašić, četrdesetak kilometara od Zagreba. Nakon što je maturirao 1916. mobiliziran je u austrijsku vojsku. Neko vrijeme nakon demobilizacije proveo je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, no 1924. odlučuje se za svećeničko zvanje i upisuje rimski kolegij Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveučilištu Gregoriani. U Rimu je 26. listopada 1930. zaređen za svećenika. Mladu misu slavio je u crkvi Santa Maria Maggiore. Već 1934. papa Pio XI. imenuje ga nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Nakon smrti zagrebaškog nadbiskupa Bauera, preuzima nadbiskupiju 1937. Do početka II.svjetskog rata Stepinac je aktivan, pogotovo u radu s obitelji i mladima. Tako je mladima jednom prilikom rekao ovo: „ Katolička đačka omladino! Više katoličkog ponosa u životu! To je potreba našeg vremena! Nemate se čega sramiti! Djeca ste jedinoga, velikoga, neizmjernog, sveznajućeg, dobrog Boga! Sinovi ste Crkve, koja je dala svu istinsku prosvjetu Europi i svijetu!… Ono čega nam danas najviše treba jesu ljudi žive i praktične vjere u Svemogućeg Boga, iz koje izvire nesavladiva snaga i neustrašivost. Ja bih želio svakome pojedinome od Vas, da dotjera do pouzdanja u Boga kao Abraham , za kojega govori apostol – contra spem in spem credidit! On se nadao (u Boga) protiv nade“ (Rim 4, 18). Onda ćete biti jaki i nesavladivi jer iza sebe imate jakog i nesavladivog Boga. A treba nam neustrašivih ljudi s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Danas je na zemlji moralo pravo odstupiti mjesto sili. A sila ne zazire ni od čega, pa se igra i sa samim ljudskim životom“ Hrvatska straža, 30. travnja 1940., br. 98, str. 6-7. Tijekom II.svjetskog rata ostao je dosljedan Katoličkoj crkvi i njenom nauku, što znači da se zalagao za čovjeka bez obzira na vjeru, rasu ili spol. Bio je protivnik ustaškog, ali i partizanskog režima što je rezultiralo njegovim uhićenjem 18. rujna 1946. Nakon montiranog procesa 3.studenoga 1946. osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te još dodatnih 5 godina bez građanskih prava. Do 1951. Izdržavao je kaznu u lepoglavskom zatvoru, a nakon toga vlasti ga prebacuju u rodni Krašić gdje ostaje do smrti 1960. Papa Pio XII. 1953. imenovao ga je kardinalom, ali kardinalski grimiz nikad nije obukao. Od te 1953. zdravstveno stanje mu se vdino pogoršalo, no on je ostao u svom Krašiću, odbijao je svaku povlasticu i do same smrti bio aktivan u pisanju propovijedi i duhovne misli, razvio je svojevrsni apostolat pisanja. Ostao je dosljedan uz Crkvu i narod. Preminuo je na glasu svetosti 10. veljače 1960. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.
Priredio: Petar Mijić
