Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra, rekao je 27. veljače papa Benedikt XVI. u katehezi na posljednjoj općoj audijenciji u svom pontifikatu. Osjećam u svome srcu da moram prije svega zahvaliti Bogu, koji vodi i daje rasti Crkvi, koji sije svoju Riječ i tako jača vjeru u svom narodu, rekao je Papa na početku a zatim se osvrnuo na svoju petrovsku službu: Gospodin me doista vodio, bio mi je blizu, mogao sam svakodnevno zamijetiti njegovu prisutnost. Bila je to dionica povijesnog puta Crkve koja je imala trenutke radosti i svjetla, ali i teške trenutke; osjećao sam se poput svetog Petra i apostola na lađi na Galilejskom jezeru: Gospodin nam je dao mnogo sunčanih dana i laganog povjetarca, dana u kojima je ulov bio obilan; bilo je međutim i trenutaka u kojima se more uzburkalo i zapuhao protivan vjera, kao u čitavoj povijesti Crkve, i činilo se da Gospodin spava.
Ali uvijek sam znao da je u toj lađi Gospodin i uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, nije naša, već je njegova i on neće dopustiti da potone; on je taj koji je vodi, nesumnjivo također uz pomoć ljudi koje je izabrao, jer je tako htio. To je bila i jest jedna sigurnost, koju ništa ne može potamniti. I zbog toga je danas moje srce puno zahvalnosti Bogu jer nikada nije uskratio čitavoj Crkvi i meni samom svoju utjehu, svoje svjetlo, svoju ljubav, kazao je Papa.
Zatim se biranim riječima zahvalio svima: kardinalima, svojim najbližim suradnicima, posebno spomenuvši državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea, Državnom tajništvu i Rimskoj kuriji, Rimskoj biskupiji, biskupima i svećenicima i svim vjernicima te Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici.
Zatim je Papa spomenuo kako posljednjih tjedana osim pisama brojnih državnika i vjerskih vođa, predstavnika svijeta kulture i drugih, prima i veliki broj pisama od običnih ljudi. Te mi osobe pišu kako se piše primjerice nekom knezu ili velikanu kojeg se ne poznaje. Pišu mi kao braća i sestre ili kao kćeri i sinovi, s osjećajima velike bliskosti. Tu se može rukom dotaknuti što je Crkva – ne neka organizacija, ne neka udruga s vjerskim ili humanitarnim ciljevima, već živo tijelo, zajednica braće i sestara u Tijelu Isusa Krista, koja nas sve ujedinjuje. Doživljavati Crkvu na taj način i moći malne rukom dotaći snagu njezine istine i njezine ljubavi ispunja čovjeka radošću, u vremenu u kojem mnogi govore o njezinu iščezavanju.
Posljednjih sam mjeseci, nastavio je Papa kojeg su u katehezi vjernici više put prekidali burnim pljeskom i poklicima oduševljenja, osjetio da su mi snage oslabile, i tražio sam ustrajno od Boga, u molitvi, da me prosvijetli svojim svjetlom da donesem najpravedniju odluku ne za moje dobro, već za dobro Crkve. Učinio sam taj korak u punoj svijesti o njegovoj ozbiljnosti kao i novosti, ali s dubokim mirom u duši. Ljubiti Crkvu znači također imati hrabrosti donijeti teške, bolne odluke, imajući uvijek pred očima dobro Crkve a ne nas samih.
Preuzimajući papinsku službu znao sam da me time Gospodin zauvijek obvezao. Ovim svojim činom, pojasnio je Papa, to se ne opoziva. Ne vraćam se u privatni život, u život putovanja, susreta, primanja, predavanja i drugo. Ne ostavljam križa, već ostajem na novi način uz Gospodina Raspetog. Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra, istaknuo je Papa.
Zahvaljujem svima i svakom također za poštivanje i razumijevanje kojim ste prihvatili tu tako važnu odluku. Nastavit ću pratiti Crkvu na njezinom putu molitvom i razmatranjem, onom predanošću Gospodinu i njegovoj Zaručnici koju sam nastojao živjeti sve do sada svakoga dana i koju želim uvijek živjeti. Molim vas da me se sjetite pred Gospodinom i prije svega da molite za kardinale, koji su pozvani na tako važnu zadaću, i za novog nasljednika apostola Petra: neka Gospodin prati svjetlom i snagom svoga Duha, poručio je na kraju Papa više od 150 tisuća hodočasnika iz svih dijelova svijeta okupljenih na Trgu Svetog Petra.
Crvene cipele će zamijeniti smeđima
Svoje crvene cipele Papa će zamijeniti smeđim. Nosit će jednostavnu bijelu svećeničku halju. Jedno vrijeme će biti u Castelu Gandolfu, a nakon što obnove samostan Mater Ecclesiae preselit će se tamo. Sa sobom će uzeti obiteljsku fotografiju na kojoj su on, njegov brat Georg i njegova sestra Maria, drveni križ iz rodne Bavarske, pozlaćenu budilicu koju je dobio na dar nakon konklave 2005. godine, tanjur na kojem je Papinski grb te stolac koji je dobio na dar za 85. rođendan.
Ovdje možete pogledati govor Svetoga Oca u cijelosti.
"Papa, uvijek ćeš biti u našim srcima", "Živio Papa" uzvikuju vjernici dok Benedikt XVI. opet u papamobilu prolazi kroz mnoštvo. Hodočasnici se vesele, plješću, pjevaju i mašu. Papa mnoštvo pozdravlja posljednji put. Audijencija je završila.
Papa je pozdravio i hrvatske hodočasnike:
– Srdačno pozdravljam hodočasnike iz Hrvatske, hvala vam na ljubavi, ostanimo zajedno u vjeri u Krista. Pozdravljam vas i vaše obitelji. Hvaljen Isus i Marija – pozdravio je Papa na hrvatskom.
){kind=link}