Zovem se Miriam i 31 mi je godina. Živim u Dozzi, malom mjestu u pokrajini Bologna na sjeveru Italije. Odrasla sam u mnogobrojnoj katoličkoj obitelji, koja je uvijek živjela vjeru u Boga i Crkvu.
Unatoč tome, kao i svaka osoba, morala sam sama mnogo toga otkriti i shvatiti. I shvatila sam da istina, koju mi je o Bogu govorila moja obitelj, vrijedi i za mene i da Bog voli i mene i da želi da je i moj život lijep.
Jedan od najvažnijih dosadašnjih trenutaka u mom životu ujedno je trenutak koji mi je otkrio i potvrdio ljepotu života. Bio je to Svjetski dan mladih u Rimu 2000. godine. Bila sam još djevojčica kada sam sudjelovala na tom, za mene prvom, međunarodnom događaju. Nisam bila sigurna razumijem li događaj i što je Svjetski dan mladih, ali me moja znatiželja odvela na susret. U to sam vrijeme nekako bila usamljena u vjeri, jer su mnogi prijatelji napustili Crkvu nakon svete potvrde. I u školi sam se osjećala usamljenom i drugačijom zbog toga što sam živjela svoju vjeru. Zbog toga sam odlučila na susret otići s mladima iz župe i to je nešto što nikada neću zaboraviti. Vidjela sam da je Crkva puna mladih, živa je, vesela. Prvi put sam shvatila kako nisam jedina koja u Crkvi traži sreću i istinsku ljepotu- ono što ispunjava život. Bog mi je to pokazao na licima dva milijuna mladih iz cijelog svijeta te po riječima pape Ivana Pavla II., koji nam je rekao kako je Isus tu kada sanjamo o sreći i kako On pobuđuje u nama želju da u životu napravimo nešto veliko, da ga slijedimo, da odbijamo osrednjost i potiče na hrabrost da sami ponizno i strpljivo poboljšamo sebe i društvo.
Sjećam se da nas je na kraju svete mise poslanja Papa pozvao na sljedeći Svjetski dan mladih u Torontu 2002. godine i odmah sam odlučila kako ne želim propustiti susret. Imala sam milost da sam osim u Torontu bila i u Kölnu i u Sydneyu. Sudjelujući na tim susretima rasla sam u vjeri, učvršćivala svoj odnos s Bogom i ljudima koje mi je stavljao na put. Osjećam kako sam primila neizmjerne darove preko Svjetskog dana mladih, a sve zato što sam prihvatila Boga u svom životu i dopustila sam da me voli.
Poželjela sam mu zahvaliti na neki način na svemu lijepome u životu, ali i na kušnjama, teškoćama, teškim trenucima koje sam proživljavala. Znam da ljubav Bogu iskazujemo ljubeći svoje bližnje. Kako je Svjetski dan mladih bio važan dio mog života, odlučila sam na sljedeća dva susreta u Madridu i Rio de Janeiru služiti kao volonter. Bila sam uvjerena kako mogu doprinijeti no nisam bila potpuno svjesna kako ću na kraju biti neizmjerno obogaćena u duhovnom pogledu. Volontiranje obogaćuje.
Sudjelovanja na Svjetskom danu mladih su mi omogućila da upoznam lijepa mjesta, da spavam na nevjerojatnim mjestima (bila sam i na jako toplim i jako hladnim mjestima), suočila sam se s nekim strahovima i nelagodama, upoznala druge kulture, kušala nova jela, pjevala, plesala, molila s milijunima nepoznatih ljudi, ali i s prijateljima iz različitih krajeva svijeta. Mogu reći da sam u svim tim jednostavnim stvarima, gestama, ali i u riječima koje je svaki papa upućivao mladima doslovno upoznala Boga.
Bog me nikad nije napustio, Njegovu ljubav osjećam svakodnevno, ispunjava moj život ljepotom. Ostajte u Njemu i nikad neće biti razočarani.
Vidimo se u Krakovu!
Fotografije iz privatnog albuma Miriam Mongardi
V.E./Ured HBK za mlade
