Moje se pitanje tiče zla, odnosno njegovog nastanka/porijekla. “U početku” povijesti, u početku “svega”, bio je Bog i samo Bog, koji je potpuna ljubav, samo i isključivo ljubav i dobro. Ako je ovo potpuno točno, kako je od njega, od tog bića, stanja/entiteta apsolutne ljubavi i apsolutnog dobra moglo poteći zlo, ili sotona/pali anđeli, odnosno bilo što što nije dobro, gdje je prisutan “manjak” dobra, nedostatak dobra? Ivan 1, 3 kaže: “stvorio je sve što postoji. Ne postoji ništa što nije on stvorio.” Ako zlo kao takvo postoji, da li je proizašlo od Boga, odnosno od njegovog stvaranja/stvorenja, ili postoji oduvijek, usporedno Bogu?
Unaprijed se radujem i zahvaljujem na odgovoru!
Poštovani,
U svom odgovoru donosim ti nauk sv. Tome Akvinskoga iz različitih poglavlja njegove Summae Theologiae, na koju te i upućujem ukoliko želiš pobliže razmotriti njegovu argumentaciju.
Dobrota i bitak su zapravo isto, a razlikuju se samo misaono; što je jasno iz slijedećeg argumenta. Bit dobra sastoji se u tome, da je u nekom smislu poželjno. Stoga Aristotel tvrdi: “Dobro je ono što svi žele.” Jasno je da je nešto poželjno samo ukoliko je savršeno; jer svatko želi vlastito savršenstvo. Međutim, sve je savršeno ukoliko je aktualno. Stoga je jasno da je nešto savršeno ukoliko postoji, jer egzistencija je ona koja sve čini aktualnim. Stoga je jasno da su dobrota i bitak stvarno jedno. Ipak, dobrota predstavlja aspekt poželjnosti, kojega bitak ne predstavlja.
Kao što se tama spoznaje u usporedbi sa svjetlom, tako se i zlo spoznaje iz naravi dobra. Dobro je sve što je poželjno; tako, budući da svaka narav želi vlastito postojanje i savršenstvo, mora se reći također da je biće i savršenstvo svake naravi dobro. Stoga zlo ne može označavati biće ili bilo koju vrstu naravi. Stoga mora biti da je nazivom “zlo” označen nedostatak dobra. U tom smislu zlo je i ne-postojanje.
Budući, nadalje, da je svako biće po sebi dobro, očito je da zlo može postojati samo na dobru kao svome subjektu. Stoga ništa ne može biti u biti zlo. Zlo uvijek umanjuje dobro, ali ga ne može potpuno poništiti; kada bi moglo, ne bi imalo na čemu opstati. Bog je savršeno dobro, njegova je volja nepogrešiva; u njemu ne može biti zla, niti može stvoriti zlo. Kako kaže Augustin, “Bog nije uzrok zla budući da nije uzrok težnje prema ne-bitku”. Dapače, on je punina bitka i izvor bitka svakog stvorenog bića. Svako drugo biće (na kojemu zlo može postojati) stvoreno je od Boga, dakle ne postoji vječno, usporedno Bogu. Stoga ni nikakvo zlo ne može postojati usporedno Bogu.
Međutim, svaka stvorena volja ima ispravnost čina samo ukoliko se ravna po Božjoj volji. Svako stvoreno biće slobodne volje utoliko može griješiti, dakle, biti izvorom zla. Znamo da je slobodna volja dio dostojanstva čovjeka, a dostojanstvo anđela nadilazi ono čovjeka. Stoga, slobodna je volja tim više prisutna u anđela. I anđeli i ljudi su, kako nas uči Objava, podvrgnuti kušnji pristajanja uz Božju volju ili njezina odbacivanja. Iz istog izvora saznajemo i da je dio anđela istim činom slobodne volje prilikom te kušnje otpao od Boga, te da su prvi ljudi sagriješili na nagovor palog anđela.
Svaki grijeh nakon toga sve do danas bit će također neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovu dobrotu, te će za sobom nositi i slične posljedice.
Btb,
don Damir
