Križni put za mlade na Ksaveru

Križ jedini vodi do spasenja

Hodajući za Kristom mladi su razmatrali o svojim životnim izborima kroz primjer izbora između Isusa i Barabe, o vlastitim križevima koji jedini vode do spasenja i čine nas pravim Isusovim učenicima te o popuštanju vlastitim sebičnim nagonima koji nas na kraju uvijek ostavljaju gladnima i nezadovoljnima.

Tekst ovogodišnjeg križnog puta naglasio je obrat koji se dogodio u Šimunu Cirencu kada je pomogao Isusu nositi njegov križ: „Njegovo je ropstvo postalo sloboda, njegova prisila pretvorila se u ljubav, a njegov otpor prometnuo se u nježno prepuštanje“, baš kao što Isusova prisutnost u našemu životu donosi novost i obrat na bolji život.
 

Ako nema križa nema ni praznoga groba

Hodali smo dalje posvješćujući kako upravo u izranjenom božanskom liku koji je ostao na Veronikinom rupcu osjećamo Isusovu sličnost s nama – upravo u patnji i boli nam je najbliži. Željeli smo i odbaciti padove koje neprestano ponavljamo shvaćajući da smo upravo mi uzrok Isusove patnje, ali čvrsto odlučujući da želimo odbaciti sve napasti jer smo naučili da „kad god Sotona obećava kraljevstvo užitka, on zapravo daje samo promašenost, nesreću i bol“.

Kroz proživljavanje Kristove muke shvatili smo „da ako nema križa nema ni praznoga groba, ako nema trnove krune nema ni nebeske krune, ako tijelo nije pokoreno ne može biti ni proslavljeno“ moleći stoga za snagu da ustrajemo noseći strpljivo svoj križ nasljedujući Gospodina svakodnevno.
 

 

Križni put sažima križeve naših života

U svom nagovoru na završetku križnoga puta, mons. Ivan Šaško naglasio je kako „na ovoj zagrebačkoj Kalvariji ponovno učimo vrijednost zajedničkoga hoda Crkve koja je usmjerena prema punini vazmenoga otajstva“, svjesni da se upravo u ovoj Godini vjere naša vjera najviše produbljuje u crkvenom zajedništvu.

Mons. Šaško mladima je poručio da su „riznica čežnje i iščekivanja; dragocjena škrinja nemira vjere koji se ne može primiriti površnostima“ te da zasigurno i sami osjećamo kako banalnost ne ispunja. Tragajući za onim tko je uvjerljiv u svojem navještaju, „u susretu s Kristom na postajama života uviđamo da samo u njemu bol postaje prostorom spasonosnoga susreta“, zaključujući kako „križni put sažima sve križeve naših života“.

Nagovor mons. Ivana Šaška u cijelosti možete pročitati ovdje.
 

Autor: Elizabeta Mikulić
Fotografija: Domagoj Eršek

Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije