„Bl. Mariam iz Betlehema“, biografska knjižica o „Maloj Arapkinji“ osvojila mi je srce s prvim stranicama koje sam pročitala. Djevojčica, Mala Arapkinja“, kako su je kasnije zvali rođena je u veoma pobožnoj kršćanskoj obitelji, ali vrlo siromašnoj. Sa samo tri godine ostala je siroče bez oba roditelja. Možda me je tako oduševila zato što je rođena u blizini Nazareta, u lijepoj Galileji, pa je vrlo lako mogu zamisliti kao Mariju, mladu Djevicu koja je, po mišljenju nekih pisaca također kao mala djevojčica ostala bez roditelja. Nepismena, sirota djevojčica nevjerojatnim slijedom događaja u životu postaje redovnica – karmelićanka, koja umire u 33. godini u Betlehemu. Rođena je 5. siječnja 1846. u seocetu Ebelinu, u blizini Nazareta, u obitelji arapskih kršćana. Kad je ostala siroče, nakon smrti oca i majke – primio ju je stric. Njezin život je jednostavno – fantastičan! Od 12. godine, kad ju je stric htio udati, po običaju svoga naroda, događaju joj se nevjerojatne stvari: odbila je udati se, jednom Muslimanu je rekla da je kršćanska vjera prava, i on ju je – ubio. Potom ju je sama Djevica Marija oživjela, njegovala ju… i odvela ju u Aleksandriju. U nevelikoj biografiji ne piše – kako.. .Mariam je kao sluškinja radila u Aleksandriji, Jeruzalemu, Bejrutu. Ne piše kako je i zbog čega putovala tim, i danas riskatnim putevima. U knjižici ne piše kako se našla u Francuskoj, kako je tamo postala sluškinja. Jednostavno piše da je ta „Mala Arapkinja“ u Marseilleu ušla u samostan sv.Josipa, a kasnije je postala karmelićanka, gdje se osjećala „kao riba u vodi.“ Njezin život vrvi mističnim susretima s Isusom, s Gospom, s anđelima, biva iskušavana od Sotone kao Job i pobjeđuje; nalazimo je u karmelićanskom samostanima u Indiji, u Palestini… Isus joj osobno nalaže da sagradi karmelićanski samostan u Betlehemu i Nazaretu, i još fantastičnije, osobno joj, s neba, donosi plan karmelićanskog samostana u Betlehemu kojeg mora sagraditi, a taj samostan tamo postoji i danas. Ona nadgleda izgradnju tog samostana, tijekom čije izgradnje je pala, slomila ruku, dobila je gangrenu, i, kako je i sama prorokovala – umrla u 33.godini, 1878. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 1983.
Njen život veoma podsjeća na život sv. Katrine Sijenske: ista djetinja duša, ista „mistična otkačenost“,(u ekstazi moli na vrhu drveta!, djetinje razigrano) isti nevjerojatno čudesan život nepismene mlade žene koja ima takve spoznaje o Duhu Svetom, koje se tek danas u Crkvi prepoznaju kao prave karizme i dar Crkvi Kristovoj.
„Dođi utjeho moja! Dođi Radosti moja! Dođi moj Miru, Moja snago i Svjetlosti moja!
Dođi i obasjaj me da nađem Izvor na kojemu ću moći ugasiti svoju žeđ.“ Tako ona moli Duha Svetoga.
„Zvala ga je bez prestanka; uistinu je živjela od njega i s njime.“ (O Duhu Svetome) str.61.
Slijedeće misli i savjete, prikupio je njezin duhovnik o. Estrate
„Pitam nebo, zemlju, more, stabla, sva stvorenja: “Gdje je Isus?” A ona mi jednostavno odgovaraju: “U pravednom i poniznom srcu!“
Gospa joj je govorila uvijek jednu rečenicu: “Nikada nemoj prigovarati! Budi uvijek zadovoljna!“
„Trčimo još više Bogu što smo jače kušani. Radujte se ako vas ljudi preziru, jer ste pod Gospodinovim plaštem. Ako vas cijene ili časte, plačite krvavim suzama, jer će neprijatelj doći da vas orobi. Lopovi ne kradu iz siromašnih kuća, nego iz kuća bogataša.“
Molitva Duhu Svetome:
Dođi, Utjeho moja; Radosti moja; dođi Miru moj, Snago o Svjetlo moje!
Pred blagdan Duhova, u nedjelju 17. svibnja 2015. Papa Franjo proglasio je Mariam svetom!
