Kršten je samo četiri sata nakon rođenja na Uskrsno jutro. Uz Josepha, koji je bio najmlađi, Ratzingerovi su imali još dva sina. Otac budućeg pape bio je redarstvenik, a majka Maria je prije udaje radila kao kuharica u mnogim hotelima.
Djetinjstvo i mladenaštvo je proveo u Traunsteinu, malom selu uz austrijsku granicu, 30 km udaljenom od Salzburga. Njegova mladost nije bila laka, vjera i obrazovanje koje je primio pripremili su ga za teška iskustva kroz koja je prošao tijekom nacističkog režima. Baš nekako u to vrijeme učvrstio je svoju vjeru u Krista. Kada mu je bilo 14 godina postao je članom Hitlerjungena ( Hitlerova mladež – redovna i obvezatna udruga mladih za vrijeme Trećeg Reicha ), a detalje o toj životnoj epizodi i sudjelovanju u II. Svjetskom ratu iznio je u svojoj knjizi " Sol zemlje ".
Iako je pohađao katoličko sjemenište u Tranusteinu 1943. stigao mu je poziv za vojsku. Unovačen je u protuzračnu obranu. Bilo mu je tek 16 godina. Vojni rok je odslužio od kolovoza 1943. do rujna 1944. godine. Ali nakon što je razvojačen uvedena je radna obveza te je dva mjeseca proveo na austrijsko-mađarskoj granici. Mađarska je kapitulirala i budući papa je radio na postavljanju nasipa i tenkovskih prepreka kojima je bio cilj spriječiti napredovanje sovjetskih komunističkih postrojbi. Nakon dva mjeseca raspoređen je u pješaštvo u Traunstein. Tu je dočekao dolazak američkih snaga i završio u američkom zarobljeničkom logoru u Ulmu.
Nakon završetka rata posvetio se obrazovanju te je od 1946. do 1951. studirao filozofiju i teologiju na Minhenskom Sveučilištu. Godinu dana nakon završenog školovanja postao je predavač. Doktorirao je 1953. godine s temom Ljudi i Kuća Božja u crkvenoj doktrini Sv. Augustina. Pored minhenskog predavao je i na drugim njemačkim sveučilištima: bonskom (1959. -1963.), minsterskom (1963.–1966.) i na sveučilištu Tübingen (1966.–1969.). Sveučilišnu karijeru okončao je na sveučilištu u Regensburgu gdje je obnašao dužnost dodekana sveučilišta.
Uz sveučilišnu karijeru aktivan je i na Drugom Vatikanskom koncilu gdje obnaša dužnost teološkog savjetnika kardinala Josepha Fringasa, nadbiskupa od Cologne. U to doba smatran je liberalom, ali je nakon pojave prolijevih, komunističkih i anarhičnih studentskih pokreta 1968. prihvatio konzervativnije stajalište.
Koliki je ugled današnji Papa uživao u to vrijeme govori i činjenica da je imao važno mjesto u Biskupskoj konferenciji Njemačke Države i Međunarodnom teološkom povjerenstvu. U suradnji s Hansom Urs von Balthasarom, Henri de Lubacom i drugim važnim teolozima tog vremena 1972. pokrenio je list Communio.
Nj. Sv. Papa Pavao VI. dana 25. ožujka 1977. imenuje ga Nadbiskupom Minhena, a 27. lipnja iste godine i kardinalom Svete Rimske Crkve.
Godinu dana kasnije sudjeluje u konklavama koje izabiru Nj. Sv. Ivana Pavla I. za papu. U listopadu iste godine sudjeluje u konklavama koje izabiru novog papu, Nj. Sv. Ivana Pavla II., a koji će Ratzingera 25. studenog 1981. imenovati na mjesto prefekta ( pročelnika ) Congregatio de doctrina fidei – Svete Kongregacije za nauk vjere i na tom će mjestu naslijediti hrvatskog kardinala Franju Šepera.
Za papu je izabran 19. travnja 2005. godine postavši tako 265. papa po redu i najstariji papa ( imao je 78 godina kada je izabran ) u posljednjih 275 godina. Također osmi je Nijemac koji je izabran za papu i prvi papa Njemac nakon 948 godina.
Njegov izbor za papu liberalna i ateistička sredstva javnog priopćavanja nisu dočekali blagonaklono. Razlog tomu leži u tome što je oštro osudio homoseksualne i jednospolne brakove, disciplinirao je latinoameričke sljedbenike liberalne tzv. teologije oslobođenja, zatražio je da se svim političarima koji su bili za pobačaj zabrani bilo kakva aktivnost u Crkvi za vrijeme predizborne kampanje u Sjedinjenim Državama Amerike, a založio se i da Turska ne uđe u Europsku Uniju.
Nj. Sv. Benedikt XVI., kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, čvrstom rukom branio je nauk i čistoću vjere. On je i glavni pisac i potpisnik deklaracije « Dominus Iesus « objavljene 2000. godine. U toj je deklaraciji Rimokatolička crkva ponovila svoj stav o kršćanstvu kao jednoj vjeri te Rimokatoličkog crkvi kao jedinoj čuvarici te vjere. « Postoji dakle jedna jedina Kristova Crkva, koja se nalazi u Katoličkoj crkvi, kojom upravlja Petrov nasljednik i biskupi u zajdeništvu s njim. « Time je definirana jedincatost Crkve i posvješćena vjera u Crkvu kao sredstvo spasenja.
Nj. Sv. Papa Benedikt XVI. govori deset jezika i vrlo je dobar pijanist, a omiljeni skladatelj mu je Mozart. U Papinskoj palači stoga ima vlastiti glasovir. Za Mozartovu glazbu kaže: " Njegova glazba nije samo zabava, u njoj je sadržana cijela tragedija ljudskog postojanja. " Za Mozartovu glazbu tvrdi kako je imala velik utjecaj na njega u mladosti te da mu je " duboko ušla u dušu ". Nekim vrstama glazbe Papa nije zadovoljan, npr. rock glazbom koju s svojoj knjizi " Ein Neues Lied für den Herrn " ( Nova pjesma za Gospodina ) opisuje ovako: " Glazba je danas tako postala odlučujućim pokretačem jedne protureligije te poprištem dijeljenja duhova. Budući da rock glazba traži ispunjenje na putu oslobođenja od vlastite osobe i njezine odgovornosti, ona se s jedne strane vrlo točno identificira s anarhističkim slobodarskim idejama, koje su danas u velikom dijelu svijeta ponovno podigle glavu. " Nj. Sv. Benedikt XVI. voli mačke koje su mu omiljene životinje.
U svojoj prvoj enciklici " Deus caritas est " ( Bog je ljubav ) analizira i pokušava pomiriti shvaćanje kršćanske i erotske ljubavi.
Motuproprijem « Summorum Pontificum « od 7.7.2007. koji je stupio na snagu 14.9.2007. Nj. Sv. Benedikt XVI. odobrio je služenje Mise po tridentskom obredu, tj. po Misalu Pija V. iz 1570. godine. Time je obnovio bogoslužje i potvrdio dobro poznavanje svete liturgije.
Svojim radom Nj. Sv. Benedikt XVI. pokazao se kao obnovitelj bogoslužja, najveći teološki um svojeg vremena, branitelj vjere, čovjek dijaloga, štovatelj Presvetog sakramenta, a Crkvu je učvrstio u svetoj stezi po pitanju sakramenata, kao i u dogmatskim pitanjima.
Neki od važnijih dokumenata Benedikta XVI.:
- Motu proprio data 30.12.2010. – o sprečavanju nezakonitih radnji s novcem
- Apostolska pobudnica Verbum Domini 2010. – o Sv. Pismu
- Motu proprij Ubicumque et semper – o novoj evangelizaciji
- Apostolska konstitucija Anglicanorum cœtibus 4.11.2009. – uspostava personalnog ordinarijata za anglikance
- Motu proprij Omnium in mentem 2009. – izmjena Zakonika kanonskog prava
- Motu proprij Ecclesiæ unitatem 2009. – za Bratstvo Sv. Pija X.
- Enciklika Caritas in Veritate 2009. – o cjelovitom razvitku čovjeka
- Motu proprij Antiqua ordinatione 2008. – novi zakon za Vrhovno sudište Apostolske signature
- Motu proprij Summorum Pontificum 7.7.2007. – o općem dopuštenju Mise po Misalu Pija V.
- Motu proprij De aliquibus mutationibus 2007. – o dvotrećinskoj većini za izbor Prvosvećenika
- Apostolska pobudnica Sacramentum Caritatis 2007. – o sakramentu Euharistije
- Enciklika Spe Salvi 2007. – o kršćanskoj nadi
- Enciklika Deus caritas est 2005. – o kršćanskoj ljubavi
){kind=link}