Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Veliki petak, 25. ožujka 2016. godine, u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Valentinom Pozaićem, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim te svećenicima Zagrebačke nadbiskupije, obrede Muke Gospodnje u zagrebačkoj katedrali.
Homiliju je izrekao biskup Gorski, koji je na početku istaknuo kako uvijek iznova stojimo pred križem našega Spasitelja bez pravih riječi, kako stojimo pred ljubavlju koja nas zbunjuje i žrtvom koja nas plaši. Premda kao kršćani, nastavio je, s ponosom ističemo znak križa u svojim kućama, križanjima putova, i u nama negdje duboko ostaje prisutan strah od križa. Želimo uživati plodove križa, milosrđe i oproštenje, ali da se sve dogodi bez ulaganja vlastitog života – rekao je biskup Gorski.
Naglasio je da živimo u vremenu bešćutnosti, stalnih vijesti o terorizmu, ratnim sukobima, nesrećama i neizlječivim bolestima, o kršćanima koji su i danas progonjeni i ubijani zbog križa Kristova. Nisu to tamo neki daleko ljudi – napomenuo je biskup, dodajući da su to naša braća i sestre obilježeni istim znakom Isusa Krista, udovi istoga tijela Gospodnjega, Crkve.
Kazao je da nas Kristov križ izvlači iz ravnodušnosti te da nam Veliki petak ne dopušta da se zatvorimo u svoj mali svijet udobnosti i sigurnosti, nego nam otvara pogled prema svima.
Često nas život dovodi u stanje koje nismo htjeli, no nije nam dopušteno odustati zbog drugih, zbog sebe. Ti križevi braka i obitelji, križevi poslova i zvanja, križevi neuspjeha i bolesti urezuju se u naša ramena. Potrebna je pomoć. Nosimo bremena jedni drugih, to je doista čin milosrđa na koji smo u ovoj Godini milosrđa pozvani – istaknuo je biskup.
Ipak, nastavio je, ponekad ne možemo mnogo učiniti, promijeniti stanje, a ni podmetnuti leđa. No makar malom gestom možemo dati do znanja da bližnji nije sam i premda se ne može mnogo učiniti, može se utješiti, poslušati, obrisati znoj sa čela.
Ta nemoćna prisutnost supatnje uz voljenu osobu, bolesnički krevet, kada smo i sami frustrirani jer ništa ne možemo, znak je našeg ljudskog i Božjeg milosrđa – rekao je biskup Gorski, dodajući da u tim trenucima u kojima mnogi osjećaju Isusove riječi: „Oče, zašto si me ostavio?“, križ postaje pitanje konačne odluke, vjere ili nevjere, života ili smrti.
To znači razumjeti smisao Isusova križa. I premda će svaki put križ ostaviti traga na našem ramenu, u našem spomenu, u našoj duši, on odiše ljubavlju i očekuje se od svakoga koji vjeruje da ga s ljubavlju prihvati. Križ je mjera svih stvari, križ je mjera ljudske i Božje ljubavi – zaključio je biskup Gorski svoju homiliju.
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
