Biskup Križić u intervjuu o biskupskoj službi, duhovnosti i poslanju Crkve

Uoči biskupskoga ređenja novi gospićko-senjski biskup mons. mr. Zdenko Križić dao je intervju Zvonku Ranogajcu. Razgovor s novim gospićko-senjskim biskupom bit će u cijelosti objavljen u mjesečniku Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije Zvona, a ovdje donosimo dijelove.
Na pitanje o zahtjevnosti službe koja ga čeka kao novog biskupa mons. Križić je istaknuo: “Mislim da nema biskupije koja je laka, u smislu da sve funkcionira idealno, jer biskupija su ljudi sa svim svojim slabostima, problemima ili željama koje su često puta puno veće od realnih mogućnosti, i svagdje je potrebno davati cijelog sebe ako se želi napraviti neki pomak na bolje. Premda biskupiju gospićko-senjsku poznajem jako malo, osim poteškoća uočio sam i puno toga dobroga što ohrabruje. Upoznao sam vrijedne svećenike koji se zbilja ne štede u svom poslanju, a to jako ohrabruje. S njima zajedno ni ja se neću štedjeti, a uvjeren sam da će sve to Bog pratiti svojim blagoslovom i nagraditi. Nije u meni prevladao strah nego optimizam.”
Odgovarajući na pitanje o duhovnosti koju Papa kroz imenovanje novih biskupa redovnika stavlja u prvi plan, biskup Križić je istaknuo da će mu to biti glavni prioritet. „Ne zato što sam vidio da to nedostaje kleru i narodu biskupije, nego zato što smatram da to Crkva danas posebno treba jer bez duhovnosti se Crkva ne može obnavljati. To trebaju naše obitelji koje su Crkve u malom, mladi koji dolaze i preuzimaju sve veće odgovornosti u Crkvi i društvu, malo stariji vjernici koji osjećaju umor od životnih tegoba i rana koje im je na ovim prostorima ostavio brutalni rat. Samo jaka duhovnost to može zacijeliti i vratiti narodu vedrinu i nadu. I samo duhovno jaki svećenici mogu pružiti narodu ljepotu Isusove Radosne vijesti i oduševiti ga za nju. Treba pomoći čovjeku danas da ne živi vjeru samo kao nešto naučeno i tradicijom preneseno, nego da dođu do jakog osobnog susreta s Bogom, do jakog iskustva Božje blizine u svom životu. Veliki papa Pavao VI. će ustvrditi: ‘Ljudi danas slušaju svjedoke više nego učitelje, a učitelje samo ukoliko su svjedoci vjere’. Ovo je jako važno za sve odgajatelje u vjeri: svećenike, katehete i katehistice.”
Govoreći o odnosu Crkve i politike, biskup Križić je rekao: „Crkva po svome poslanju treba biti poveznica u narodu, pridonositi zajedništvu i jasno podupirati dobro s koje god strane dolazilo. Crkva se ne može niti smije poistovjetiti niti s jednom strankom. Ali mora promicati moralna načela Evanđelja. To joj je poslanje. Pa ako je stav neke stranke na tragu tih načela, Crkva podržava takav stav, ali to ne znači da se upisala u tu stranku. Mislim da nema niti jedne stranke s kojom bi se Crkva u svemu složila. Mislim da je glavni problem u tome što nedostaje otvorenoga i iskrenog dijaloga. Ne moramo se uvijek složiti, ali možemo dijalogizirati i s argumentima braniti, dokazivati i promicati ono što je bolje za narod. Kada nema dijaloga, onda ima samo etiketiranja i stvaranja sve dubljih podjela u narodu. A podjele su uvijek bile uzrokom propasti pa i nestanka mnogih naroda i velikih kraljevstava. Molim Boga da to ne bude sudbina i našeg naroda.