Prvi izravni susreti mladoga svećenika s bijedom i siromaštvom predgrađa događaju se u Torinu. Don Bosco se susreće s mladićima koji su postali žrtve svoga vremena zbog nezaposlenosti, izrabljivanja i pada ljudskih i moralnih kvaliteta života tog vremena. Susreće se sa zatvorenicima, lopovima, ološima. No, to u njemu ne budi gnušanje i bijeg, već silnu želju za izbavljenjem tih nesretnika iz nesretnih životnih okolnosti.
Tako počinje njegovo životno djelo: oratorij. Osniva prihvatilišta za napuštene, radionice i škole u kojima ih osposobljava za zvanje i uči ih radom osmišljavati život. Traži napuštene i potrebne i čitav njegov život postaje svakodnevno izgaranje u brizi i ljubavi za potrebne. „Dovoljno je da ste mladi pa da vas volim“ postaje njegova životna lozinka. On nije čekao rješenje problema, već je radio ODMAH (usp. Ukrali ste mi srce, str. 102).
Nema uopće sumnje da je don Bosco usvojio preventivni mentalitet i ideju. On nam sam pripovijeda kako mu je, dok je obilazio mlade zatvorenike, sinula misao: „Duboko me pogodilo vidjeti mnoštvo mladih u dobi od 12 do 18 godina, sve zdrave, snažne, darovite: gledati ih ondje besposlene, izgrižene od insekata, potrebite vremenitog i duhovnog kruha (…) Tko zna, govorio sam u sebi, da su ovi mladi imali prijatelja koji bi se brinuo za njih, bio s njima i poučavao ih u vjeri preko blagdana, ne bi li mogli izbjeći propast i ne bi li se barem smanjio broj onih koji se vraćaju u zatvor?“
Sastavljajući o tome prvu sintezu i javno se usprotivivši tome, objašnjava svoj sustav riječima: „Postoje dva odgojna sustava. Jedan se naziva represivnim, a drugi preventivnim. Prvi namjerava odgojiti čovjeka silom, kažnjavajući ga kad prekrši zakon; drugi nastoji odgajati blagošću, i zato ga dobronamjerno pomaže da održava zakon“ (Pastoral mladih izazov za crkvenu zajednicu, str. 66).
PREVENTIVNI ODGOJ
„Pastoralni poticaj Preventivnog sustava dovodi do prisna sjedinjenja evangelizacije i odgoja (…) salezijanski omladinski pastoral prepoznaje se po svom kulturnom utjelovljenju u područje odgoja“, na način da je salezijansko „odgojno umijeće pastoralno u smislu da se rađa i hrani izričito i svakodnevno ljubavlju, ali također u smislu da je cijeli odgojni proces, sa svojim sadržajima i svojom metodologijom, usmjeren k spasenju te prožet njegovim svjetlom i njegovom milošću“ (Odgoj don Boscovih salezijanaca, str. 31).
Formalno značenje pojma „preventivan“ nije više dovoljno da nam samo po sebi da ključ don Boscove pedagogije. Razna su produbljivanja i sinteze jasno pokazale njegov temeljni smisao i praktične primjene.
Preventivan znači:
– predvidjeti prevladavanje negativnih situacija ili navika u materijalnom ili duhovnom smislu – tu nije riječ o pedagogiji ili akciji društvenog spašavanja, nego o inicijativi i programu koji usmjeruju snage još zdrave osobe prema poštenom životu
– stvoriti opću pozitivnu situaciju (obitelj, škola, posao, prijatelji) koja potiče, podržava, razvija razumijevanje, pokazuje privlačnost dobra: „pomoći im da ljube krepost, pokazati im ljepotu vjere“
– bdjeti i asistirati: biti prisutni kako bi se izbjeglo sve što bi moglo imati konačan negativan odjek ili bi neposrednije moglo zakočiti odgojni odnos koji ima posredničku ulogu u ponudi i vrednotama – to je zaštitnički i disciplinirani vid prevencije
– sačuvati ih od prigoda koje nadilaze uobičajene snage mladih, a da ih se zato ne zatvori u pretjerano zaštićenu sredinu, ne stavljati ih na kušnju zla, nego pokrenuti već probuđene snage prema pozitivnim iskustvima.
Stoga se složeno i bogato značenje preventivnosti, koje se odnosi na inicijative, odgojnu metodu, stil discipline, objašnjava sljedećim rječnikom: predviđanje, razvoj i izgradnja osobe, pozitivna uvjetovanost, poticajna prisutnost, mjera u zahtjevima i potrebama, osobna pomoć kako bi se pozitivno iskoristilo sadašnje vrijeme dok se istodobno priprema za budućnost (usp.Pastoral mladih izazov za crkvenu zajednicu, str. 67).
Preventivni je odgoj konkretna i originalna djelatna ljubav prema mladima, izražena kroz prihvaćanje odgajanika, budan nadzor, ljubazno savjetovanje, razgovor, prijateljsko upozorenje i veliku ljubav koja postaje osnovna odgojna metoda. U ostvarenju preventivnog odgoja važno je brzo djelovanje prilagođeno svakodnevnim potrebama. Kod mladih je važno probuditi pozitivan stav prema vrijednostima i onemogućiti ih da čine velike pogreške. Riječ je, dakle, o stilu odgoja, o opredjeljenju za pozitivan pristup čovjeku gdje je svaki pojedinac važan. Pomaže mu da raste „iznutra“, boreći se protiv izvanjskih uvjetovanosti i formalizma. Takav odgoj temelji se na pastoralnoj ljubavi po uzoru na svetog Pavla (usp. 1 Kor 13). Jedino je ovakva ljubav sposobna ljubiti mladog čovjeka kakav god on bio i strpljivo ga voditi do punine čovještva u Kristu. Preventivni odgoj temelji se na tri stupa: razumu, vjeri i ljubaznosti.
RAZUM
„A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!“ (Ef 6,4).
Don Bosco predlaže mladima jednostavan, ali zahtjevan životni program: „Biti pošten građanin i dobar kršćanin“. Odgojitelj razumno vodi odgajanika u njegovu vlastitu prosuđivanju i dozrijevanju. Uči ga ispravnom vrednovanju i odgovornom ponašanju i to kroz razgovor, pohvalu i ohrabrenje da bi stekao uravnotežen i vedar stav o sebi i životu. Razuman odgajatelj mora znati čitati znakove vremena kako bi mogao kroz kvalitetnu ponudu vrijednosti privlačiti mlade.
Izvor: Župa sv. Ane, Rudeš
