“Interpretacija suvremene duhovne glazbe” naziv je izlaganja prof. Denis Vasilj, glazbene teoretičarke, profesorice glazbene kulture i vokalne tehnike pjevanja u više zagrebačkih glazbenih škola, koje je održala u teoretsko-praktičnoj radionici u subotu 14. studenoga u pastoralnom centru Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Na cjelodnevnom susretu koji je završio euharistijskim klanjanjem u župnoj crkvi, okupili su se predstavnici pet župnih zborova mladih: Belafuža (voditelji Magdalena Miočić i Tomislav Pehar), ‘Magnificat’ iz Bibinja (Ivica Kero), Puntamika (Sanja Glavan), Smiljevac (Mate Mišlov) i Srce Isusovo (Ana Zubčić).
“Suvremena duhovna glazba je u velikoj ekspanziji. Želja nam je da hrvatska duhovna scena dobije pravi dignitet, da bude na poziciji koju zaslužuje. Voditelji zborova u župama su najčešće amateri. Njihova dobra volja i duh potiču ih dugo raditi s pjevačima, baviti se interpretacijom duhovne glazbe”, rekla je Vasilj, izražavajući zadovoljstvo što mladi i voditelji župnih zborova imaju potrebu pozvati i stručne predavače da njihovom radu dodaju i drugu notu. Pohvalila je mlade koliko se angažiraju i kako žele napredovati. U svim crkvama u Hrvatskoj primjećuje brojnu mladež koja pjeva. Navela je primjer reakcije dr. Jadranke Gvozdanović, koja predaje slavistiku u Heidelbergu. “Povela sam je na misu u crkvu Sv. Mati slobode na Jarunu. Bio joj je šok kad je vidjela koliko mladih pjeva. Rekla je: ‘Ovo je nada Hrvatske, ovo je budućnost – toliko mladih, zdravih ljudi, toliko pjevanja’. U Njemačkoj nema puno ljudi u crkvama, pa je tim više bila oduševljena ljepotom i snagom mladih i njihovih glasova. Duhovna glazba je okrenuta prema Bogu, vjeri i čovjekovom odnosu prema vjeri. U duhovnoj glazbi nema isticanja samog sebe, kao osobnosti. To je pjevanje proslava Boga”, rekla je predavačica. Uputila je i na razlike između suvremene duhovne glazbe i liturgijske. Suvremena duhovna glazba ulazi i u crkvu, liturgijsko bogoslužje, a odvija se i izvan crkvenih prostora. “Crkva ima norme ponašanja u svom prostoru. Važno je da se sa župnikom i nadležnima u župi dogovori dokud se može, s kojom vrstom interpretacije i s kojom vrstom suvremene duhovne glazbe ulaziti u liturgiju, a da ta glazba ne smeta liturgiji i njenom prvenstvenom cilju. Mlade veseli ritmiziranija glazba i u crkvi, no ipak ih treba navikavati na liturgijsku glazbu, odgajati za staru crkvenu glazbu na kojoj treba inzistirati u pojedinim dijelovima obreda”, pojasnila je Vasilj.
S mladima na Belafuži vježbala je tehnike disanja, artikulacije, čišćenje tona, fraziranje, koje je jako bitno: “U zboru se radi o više desetaka ljudi koji moraju zajedno disati, na isti način. Ako nemaju dah koji je isti, to nadahnuće, taj osjećaj fraze, pjesme na sličan način, ne može se dobiti ljepota zborskog pjevanja. Pjevači prvenstveno moraju znati disati, frazirati, jako dobro izgovarati vokale, imati dobru artikulaciju, dikciju, intonaciju. Onda se rade vokalize koje su male ‘gimnastičke vježbe’ za vokal”. Suvremena duhovna glazba je proizašla iz popularne suvremene i crkvene glazbe. “Ona je izvrstan spoj. Duhovna glazba u Hrvatskoj je doživjela veliku ekspanziju. Jako je kvalitetna i produkcijski bolja. Sretni smo zbog tolikog vala novih mladih pjevača koji pjevaju duhovnu glazbu, u crkvi i izvan nje, na klanjanju, duhovnim obnovama. To je predivno. Postala je mala razlika između produkcije popularne glazbe koja donosi novce i suvremene duhovne glazbe koja tim izvođačima ne donosi novce ni slavu, ali im nosi veliko nutarnje i duhovno zadovoljstvo. Među tim mladima je toliko talenta, ali tu je i jako puno truda. To nadahnuće i duhovnost su sjajni i treba ih pokazati kao primjer drugima”, zaključila je Vasilj.
