Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić jedan je od dvojice hrvatskih kardinala koji će sudjelovati u izboru nasljednika pape Benedikta XVI. U kardinalski Zbor uvrstio ga je papa Ivan Pavao II. 1994. godine. O današnjem zasjedanju kardinala, kao i o predstojećim konklavama govorio je za Hrvatski katolički radio.
„Sudjelovati u izboru Petrova nasljednika je milost, biti u službi Duha Svetoga koji vodi Crkvu. Kada sam doživio prve konklave rekao sam da su to za mene najjače duhovne vježbe u kojima sam doživio Crkvu iznutra“, rekao je kardinal Vinko Puljić koji se i duhovno i fizički sprema za sudjelovanje u drugim konklavama u svome životu. U općim kongregacijama koje su danas započele kardinali analiziraju stanje u Crkvi: „Kada se mi kardinali okupimo prije konklava, razgovaramo i radimo analizu Crkve posebno se osvrćući na ono što bi novi papa trebao raditi. Ne govorimo o konkretnoj osobi, već o profilu sljedećega pape.“
I za vrijeme konklava, iako su potpuno izolirani od svijeta, kardinalima je dopušteno razmijeniti mišljenja: „Nije to nikakvo lobiranje, već razmišljanje. Vidimo zadatak što Crkva treba činiti i saznajemo kako tko razmišlja među nama, kako bi se trebao ponijeti s tim zadatkom?“
„Svaki kardinal u molitvi traži svjetlo Duha Svetoga i duboku nutarnju moralnu sigurnost kako ničim ne bi bio opterećen, već vođen ljubavlju prema Crkvi“ – pojasnio je u razgovoru za HKR kardinal Puljić. A na pitanje utječu li na kardinale prije konklava medijska izvješća i kalkulacije, kaže: „U konklave ulazimo iz ovoga svijeta i proživljavamo ljudsku dimenziju Crkve, a ona pak proživljava svoja iskušenja. Nije nam to opterećenje, ali nije niti nešto što ignoriramo. To nam je izazov. Moramo se obazirati u smislu kako vrednovati to ‘bolesno stanje’ javnog mnijenja. Neće utjecati na odluku niti na izbor ni izdaleka, jer se radi o stvarima koje su plod agresivnog sekularizma i relativizma. Mi ćemo se ipak voditi načelima vjere i morala, načelom ljubavi prema Crkvi koja u ovim vremenima mora dati odgovor na važna pitanja.“
Osvrćući se i na posljednje govore pape Benedikta XVI., u kojima je spominjao iznakaženo lice Crkve zbog podjela koje vladaju unutar Crkve, kardinal Puljić naglašava da Crkva od samih početaka prolazi kroz iskušenje podjela, traženja. Smatra da je to „sazrijevanje Crkve“: „Zato ne bih to gledao alarmantno, već je to izazov na koji trebamo ozbiljno upozoriti. Radi se o nedosljednosti, ranama i nevjernosti kojima smo ‘uprljali’ lice Crkve. Trebamo biti realni i ne treba to biti tabu tema. No, ni izdaleka nisu to krizni momenti kakvih je bilo povijesti. Ovo je naš trenutak na kojega moramo odgovoriti s vjerom i u vjeri. Uostalom, nalazimo se i u Godini vjere kada se svi trebamo obnoviti u vjeri.“
Kardinal Puljić uvjeren je da Crkva ne ovisi o ljudima, već je Božje djelo. No, pitanje za svakoga od nas je koliko smo mi živo tkivo u Crkvi? „Bitno je gdje smo s našom vjerom u živom organizmu Crkve.“ Na kraju zaključuje kako trebamo biti zahvalni što živimo u vremenu velikih papa: „Ivan Pavao II. je već blaženi, a Benedikt XVI. je ostavio svjetli trag. Za to trebamo Bogu zahvaljivati.“
Tanja Popec
