[VIDEO] 18. križni put mladih Požeške biskupije

Požega – Pod geslom “Milosrdni kao otac” održan je 5. i 6. ožujka 18. križni put mladih Požeške biskupije. Mladi iz svih dijelova biskupije okupili su se 5. ožujka ujutro ispred župne crkve Sv. Leopolda Mandića u Virovitici. Put ih je vodio preko Milanovca, Jasenaša, Removca do Đulovca gdje su stigli u kasnim popodnevnim satima. Po dolasku u Đulovac slavili su misu u župnoj crkvi Duha Svetoga. Uslijedio je duhovni program s prigodom za ispovijed. Vjernici župe Đulovac pripremili su im večeru, nakon koje su se hodočasnici uputili u mjesnu osnovnu školu na noćenje. Sutradan, u nedjelju 6. ožujka, mladima se priključilo još nekoliko stotina hodočasnika među njima i određeni broj ovogodišnjih krizmanika. Ukupno oko 1200 hodočasnika okupilo se ispred župne crkve u Đulovcu i krenulo prema Levinovcu gdje je bila stanka za odmor. Potom su stigli u Hum, gdje su ih župljani dočekali okrepom. U Voćin su stigli u kasnim popodnevnim satima, i prolaskom kroz Sveta vrata ušli u svetišnu crkvu, koja je u ovoj Godini milosrđa oprosna crkva. Vrhunac križnog puta bila je misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s katedralnim župnikom i prepoštom Stolnog kaptola Ivicom Žuljevićem, povjerenikom za pastoral mladih Ivanom Certićem te petnaestak svećenika.
Na početku homilije biskup je pozdravio sve organizatore Biskupijskoga križnog puta mladih na čelu s povjerenikom Certićem, svećenike, mahom župne vikare, vjeroučitelje na čelu s djelatnicima Katehetskog ureda, koji su s mladima bili ta dva dana, na što su mladi oduševljeno zapljeskali. Biskup je ustvrdio da su najveći pljesak zaslužili oni, mladi hodočasnici koji nisu ostali sjediti kod kuće, već su se odvažili poći na biskupijski križni put. “Zašto ste krenuli”, upitao je biskup okupljeno mnoštvo mladih. Podsjetio ih je na odlazak od kuće i povratak jednog mladog čovjeka o kojem govori evanđelje. “Jedan od dvojice sinova napustio je očev dom, otišao od kuće i počeo živjeti kako ne valja. Međutim, na kraju se odnekud u njegovu srcu i savjesti pojavilo neko svjetlo, i on je zaključio da se ima kamo vratiti – svome Ocu. I vratio se, došao k Ocu”, rekao je biskup. Spomenuo je kako ga Otac nije izgrdio i izružio, nije mu prigovorio što je spiskao svu baštinu, već je raširenih ruku i srca dočekao sina, zagrlio ga i posvjedočio mu da je njegovo očinsko milosrđe moćnije od zla koje je počinio, da je njegovo praštanje veće od njegova lutanja i umiranja.
“To vam je Bog”, rekao je biskup, i nastavio: “Nema naših lutanja iz kojih se ne bismo mogli vratiti Bogu. Nema naših umiranja koja On ne bi mogao oživjeti, nema grijeha zbog kojih bi se zasramio nas. On zna da smo slaba, krhka bića, ranjena zlom, i on našu zloću i ranjenost smatra bolešću”, rekao je biskup. Ustvrdio je da nitko ne ide protiv bolesnika, nego lijekom protiv bolesti, a s bolesnikom postupa što nježnije i obzirnije, da što lakše podnese bolest i lijek te što prije ozdravi. “Bog upravo tako postupa s nama da ozdravimo od rana zla i grijeha”, ustvrdio je biskup. Naglasio je da je “osobito važno da vi mladi znadete, kad god vas možda netko prezre zbog vaših slabosti i grijeha, da vas Bog nije osudio. Dođite mu, On vas čeka raširenih ruku! Ali, naravno, očekuje od vas da mu kažete kako ste shvatili da ste sagriješili, i da ste mu se zato vratili”. Ako ste na ovom križnom putu stigli ponovno u Očev zagrljaj, učinili ste najljepši korak svoga života, kazao je biskup.
Govoreći o starijem sinu iz prispodobe koji je ostao kod kuće, biskup je naglasio da se on svojim prigovaranjem ocu svrstao među farizeje i pismoznance za koje Luka na početku evanđeoskog ulomka kaže da su mrmljali zbog toga što se Isus družio s carinicima i grešnicima. Ustvrdio je da na različitim razinama života u Hrvatskoj, od političke do gospodarske, ima puno onih koji mrmljaju i prigovaraju, koji rade jedni protiv drugih i zapitao “do kuda ćemo stići s takvima koji ne znaju zapeti, udružiti plemenite i dobre snage i učiniti ono što je potrebno”. Dodao je: “Ali kad se vi mladi ne želite svrstati među takve, nego svoje životne snage plemenitosti, duha, uma i srca složite zajedno, vi svjedočite kako ste sposobni ostvariti neke prodore u Hrvatskoj, koji vode do Boga, do smisla. Taj se prodor događa kad se opredijelite za vrijednosni sustav koji ste naučili od Isusa Krista: da je čovjek osoba koju je smislila Božja ljubav, da je čovjek jedinstveno i neponovljivo biće, slobodno, koje ima svoje dostojanstvo, stvoren kao muško i žensko za bračno zajedništvo ljubavi iz kojeg se rađa novo potomstvo. Vi ste i ovim križnim putem posvjedočili: Ne prihvaćamo ideološku pomutnju o čovjeku, znamo tko smo po Božjem naumu i što s njime hoćemo, zato ne ostajemo stajati kraj puta, nego s njime koračamo putem koji vodi k cilju”, rekao je biskup. Ohrabrio je mlade: “Budite takvi i ostanite takvi s Isusom Kristom”!
Tumačeći ulomak iz Druge Poslanice Korinćanima u kojem sv. Pavao uvjerava da nas je Bog pomirio sa sobom u Isusu Kristu, preuzevši na sebe naše grijehe i umiranje, biskup je istaknuo: “Po Kristu, u Kristu i s Kristom – to je Božja formula za nas, za naš smisao i za naš ljudski hod. Kakvog li programa, kakvog li projekta Božjeg o vama!” Pozvao je mlade da se obnove i učvrste u toj svijesti, te da se ne boje života. Podsjetio ih je potom na pojam smrti i kazao kako nam Isus u evanđelju pomaže shvatiti kada se ona događa u nama. Upozorio je kako evanđelje dva puta govori da je sin koji je otišao od Oca i vratio se bio izgubljen i nađe se, bio mrtav i oživje. Drugim riječima, ne počinjemo umirati onda kad tjelesno obolimo, smrt nastupa kad odlutamo od Boga, kad smo daleko od Onoga koji nas je smislio i koji je izvor života, koji je ljubav, milosrđe, praštanje, veći od zla i jači od smrti. Kad god nastojimo iskreno i posvema živjeti duboko povezani s Bogom, biti u zajedništvu s njime, on svojim milosrđem liječi naš grijeh te više nismo izgubljeni, nismo duhovno mrtvi. “Ne dopustite da negdje na putu zastanete i duhovno umrete, nego živite ruku pod ruku s Bogom, trudite se oko vrijednosti života i budite opredijeljeni za ono što veliko, plemenito i dobro, te se ne bojte! Uđite s tom sviješću u škole, u obitelj, i donesite Hrvatskoj zemlji s ovoga križnog puta Božju blizinu, njegovo svjetlo i utjehu”, poručio je biskup mladim hodočasnicima.
Govoreći o evanđeoskoj sceni odlaska mlađeg sina od Oca, biskup je među ostalim spomenuo i pitanje odlaska mladih ljudi iz Hrvatske zbog pronalaženja radnog mjesta u inozemstvu. “Kad god ode jedan mladi čovjek, jedna mlada obitelj, da bi joj negdje drugdje bilo bolje, to nije grijeh, ali jest osiromašenje. Vi dobro znadete”, podsjetio je biskup, “da se postaje pobjednikom ondje gdje postoji spremnost na žrtvu, spremnost da se iz ljubavi založi život za određene vrijednosti, ustvrdivši da postoje i veće vrijednosti od materijalnog standarda”. Biskup je pozvao mlade da, pri donošenju odluke hoće li ostati u domovini ili otići, dobro promisle koje su im vrijednosti najvažnije u životu. “Volio bih da ostanete u domovini”, poručio je biskup, jer nas iskustvo uči da “oni koji jednom odu teško se vraćaju”, i da su to redovito “odlasci bez povrataka”, a mi bez mladih, bez njihova žara, plemenitosti i energije duha, postajemo siromašniji, Hrvatska ostaje bez budućnosti. “Hajdemo prihvatiti žrtvu, i uložiti ljubav za ovu domovinu i ljude, promišljati kako ovdje organizirati život, zauzeti se snažnije za to da vi mladi imate radno mjesto u Hrvatskoj i da ga ne morate tražiti negdje drugdje. Radimo na tome i molimo za to”, zaključio je biskup. Obratio se molitvom Isusovoj Majci da posreduje kako bi Isus Krist bio istinska snaga i svjetlost mladih da se ne izgube kad dođu teški životni trenutci, nego da u njima pobijedi život i stignu k cilju koji im je Bog postavio. Završavajući homiliju, biskup je mlade podsjetio i na vrijednost duhovnog zvanja, rekavši im da Bog, pokrećući njihova mladenačka srca na velikodušnost prema vrijednostima života, poziva neke u svećeničko ili redovničko zvanje u kojem će služiti njegovu naumu o novom čovjeku u Isusu Kristu, služiti novoj Hrvatskoj.
Na kraju misnog slavlja biskup je spomenuo kako su se mladi svojim dvodnevnim križnim putom pridružili onima koji su na poticaj pape Franje kod nas i u svijetu bdjeli 24 sata s Gospodinom, napose s voćinskim župljanima koji su u župnoj crkvi i u svim filijalnim kapelama održali spomenutu molitvu. Još jedanput je zahvalio mladima što su se opredijelili poći na ovaj križni put i u svojim se srcima ispunili iskustvom Božjeg milosrđa. Spomenuo je da su među njima na križnom putu bili i svećenički aspiranti iz požeškog Kolegija, te je pozvao mlade da ih ohrabre kako bi ostali vjerni putu kojim su krenuli, na što su nazočni odgovorili gromoglasnim pljeskom. Pozvao je mlade da ponovno dođu u Voćin idućega 14. svibnja kad u ovo svetište hodočaste učenici katoličkih gimnazija iz Požege i Virovitice te drugi mladi. Najavio je da će se idući Biskupijski križni put mladih održati u godini kada naša Biskupija slavi dvadesetu obljetnicu svog utemeljenja.