Osobno, ovo mi je bio prvi europski susret, nakon što sam ovo ljeto prvi puta boravila u Taizéu kao volonterka u razdoblju od mjesec i pol dana. Ekumenska Zajednica Taizé djelovala je na mene poput istinske i prave ljubavi koju kad doživite, ne možete više nikada zaboraviti, sakriti ili pobjeći od nje, već vas prati i uz vas je cijeloga života. Tako se Taizé duboko usadio u moje srce i misli. Sjećam se kada sam tek stigla, pitala sam se kako će mi biti, trebalo mi je tih tjedan dana na „fieldu“ (polje) da se priviknem. Osluškivala sam što mi Bog govori i pustila sam Ga da me vodi. Ta 2012. godina, u kojoj sam pauzirala nakon završenog preddiplomskog studija franc. i tal. jezika i knjiž., bila je veoma važna kako za moj duhovni tako i za moj osobni život. Nakon volontiranja u Porziuncoli (Santa Maria degli Angeli, Asiz) kod braće franjevaca, Bog me uputio na drugu postaju mojega duhovnog putovanja. I kolika mi je samo velika i divna iznenađenja pripremio! Bog mi je u Taizéu podario duboki mir, istinsku sreću i radost koje nikada prije nisam doživjela, novi polet, snagu, hrabrost i upornost. Kroz zajedničke molitve, poslove i suživot, otkrila sam do tad ne pronađene nove izvore Božje ljubavi i milosti. Toliko dobrih ljudi, prijatelja, različitih bolnih životnih iskustava, različitih jezika, boje kože i narodnosti, a svi do jednoga isti i povezani u Isusu Kristu. Najljepše razdoblje u životu kojega ću zauvijek pamtiti. Bitno je shvatiti, kako pravog rastanka nema. Bilo mi je veoma teško pozdraviti se sa svim novostečenim prijateljima, no evo većinu volonterki s kojima sam djelila život, ponovno sam srela u Rimu. Bio je to radostan susret. Ako smo zajedno u molitvi i dobrim djelima, nikada se ne rastajemo, iako smo stotinama kilometara udaljeni. A zatim je i sam Krist pobijedio smrt i darovao nam Spasenje po svome Uskrsnuću, koje i nas jednom čeka.
Treća postaja mojeg duhovnog ovogodišnjeg putovanja, tijekom Europskog susreta, odvijala se u manjoj župi na sjeveru Rima, Santa Maria Immacolata a Grottarossa (župa BZBDM u Grottarossi). Zajedno sa svojom starijom sestrom Vesnom, kojoj je ovo bio općenito prvi kontakt s Taizéom (koji je na nju ostavio dubok dojam i prekrasno iskustvo), bila sam animatorica 80-tak mladih iz Francuske, Poljske, Ukrajine, Bjelorusije i Hrvatske, koji su bili dodijeljeni ovoj župi.
Svakodnevna jutarnja zajednička molitva, a zatim rasprave u manjim grupama o određenoj duhovnoj/biblijskoj temi, vodila nas je sve zajedno prema Riječi novorođenog Gospodina, ispunjujući nas mirom i radošću.
Popodnevne i večernje molitve bile su raspoređene u sedam velikih rimskih bazilika i po određenim narodnosnim skupinama. Mladi iz Hrvatske, kojih nas je bilo oko 2 500, do sada najviše na europskim susretima, zajedničke smo molitve imali u bazilici San Giovanni di Laterano, Santa Maria in Aracoeli, Santa Maria Maggiore, San Paolo fuori le Mura i Sant` Ignazio di Loyola. Također je moja zadaća bila, simultano prevođenje razmišljanja brata Aloisa na hrvatskom jeziku, čime sam se bavila i u Taizéu.
Ljepota, veličina, gracioznost i bogatstvo rimskih crkava, bazilika, kao i povijesnih znamenitosti (Colosseo, Fontana di Trevi, Foro Romano, Piazza di Spagna, il Vittoriano, Piaza Navona, Piazza San Pietro…) oduševili su me i ispunili me osjećajem sreće, znajući da možeš boraviti na takvim povijesno i duhovno važnim te cijenjenim mjestima. Crkava je doista mnogo i sve su prekrasne.
Od posebnih trenutaka koje smo doživjeli, željela bih istaknuti baziliku sv. Pavla u kojoj smo molili na grobu apostola Pavla, molitve na križu i susret s papom Benediktom XVI na trgu sv. Petra. Kako bismo zauzele što bolja mjesta, bliža k papi, sestra i ja smo došle ranije na trg i čekale dva i pol sata na papin dolazak. Iako smo već pomalo promrzle od hladnoće, plamen Isusove ljubavi, u prisutnosti apostola Petra i njegova nasljednika pape, kao i onaj plamen svijeća koje smo zapalili, zapalio je naša srca radosnim zajedništvom 45 000 mladih povezanih u molitvi, pjesmi i tišini. Meditacija u tišini je jedan od temeljnih dijelova Taizé molitve. Dočekujući Novu godinu u župnoj crkvi, u molitvi i tišini koja je trajala upravo kroz posljednje trenutke 2012.god. i nove trenutke 2013.god., imali smo prilike zahvaliti Bogu za sva dobročinstva koje nam je dao. Dok se vani pucalo petardama, vikalo ili uživalo u ljepotama vatrometa, ja sam uživala u miru kojeg je moje srce osjećalo, zahvaljujući iskreno i duboko Gospodinu na ovom daru vjere, svojoj obitelji, patru Josipu koji me uputio u Taizé, susretu mladih, novim prijateljskim vezama i iskustvima koja nas obilježavaju i hode s nama kroz život.
Naš domaćin, don Valerio (svećenik velika srca) zahvalio se što smo hodočastili u Rim i upravo u župu, gdje zbog izoliranosti same župe (industrijska zona) i duhovne krize koja se nažalost, realno gledajući osjeća u Rimu, mali broj ljudi i mladih dolazi u crkvu. Vjeruje kao i mi sami, kako smo kvalitetno posadili i dobro zalijali sjeme naše vjere, zajedništva i povjerenja, da bi ono moglo u ovoj župi izrasti u veliko stablo koje će dati svoje mnogobrojne, duhovne plodove mladima i ostalim župljanima.
Sljedeći Europski susret održat će se u Strasbourgu. Do te postaje, ujedinjeni u Kristu, nemojmo zaboraviti na važnost svakodnevne molitve, zajedništva i mira te budimo radosni širitelji Isusove Riječi, hrabra srca, bistra uma i postojana duha.
Bvb!
