Oko podneva, 8. ožujka, zrakoplovom iz Irske, u pratnji salezijanca, dvojice vozača i koordinatora, dopremljena je urna s relikvijama sv. Ivana Bosca u zračnu luku Pleso (Zagreb). Uz urednu izmjenu carinskih formalnosti, preuzeli su je provincijal don Pejo Orkić, provincijalni ekonom, don Drago Škarica, te vozači s vozilom kojim je urna prevezena na Knežiju, u veliku dvoranu provincijalne kuće u Omiškoj 8.
Prvom susretu don Boscovih relikvija u Hrvatskoj nazočilo je stotinjak vjernika, mladih, časne sestre Kćeri Marije Pomoćnice na čelu sa s. Damjanom Tramte, provincijalkom Slovensko-hrvatske provincije i četrdesetak salezijanaca iz Zagreba među kojima predstavnici odgojno-pastoralnih zajednica: Rijeke, Splita, Zadra, Žepča… Provincijal je posebnim obredom pozdravio don Boscov dolazak u Hrvatsku, naglasivši da se sveti Utemeljitelj i u našoj domovini rado susreće sa svakim članom Salezijanske obitelji, osobito s mladima s kojima je i za zemaljskog života do kraja dijelio svoje svećeničko srce kao sveti odgojitelj. Poticajnim je riječima prisutne pozvao na pobožno štovanje uvjeren da će dani koji slijede biti milosni za svaki osobni susret djece i mladih, za obitelji i cijelu salezijansku provinciju.
Mladi i vjernici tada su napustili dvoranu, a ostali su salezijanci, svećenici i braća pomoćnici. Oko petnaest sati započela je duhovna obnova kako je proteklih dana bilo najavljeno. Predvoditelj ove doista izvanredne duhovne obnove bio je don Mihovil Kurkut, župnik župe Marije Pomoćnice na Kmanu (Split). Spontano i nadahnuto izložio je početke vlastitog salezijanskog i redovničkog iskustva od prvog susreta s don Boscom u Župi Duha Svetoga čitanjem životopisa te seminarom za animatore u Italiji, gdje je našao potvrdu svojim simpatijama prema svecu mladih da bi mu darovao mladenačko srce i tom važnom opredjeljenju ostao vjeran cijelog života. Sugestivnim je slikama i oduševljeno svjedočio kako je životne planove podredio duhovnom pozivu u kojem ga je Don Bosco osvojio svojom ljubavlju prema mladima. „Naše opredjeljenje za don Bosca nije samo stvar štovanja, nego sinovskog odnosa prema duhovnom ocu. Kao što je don Bosco od svojih dječaka iz oratorija načinio Salezijansku družbu, tako i danas tu istu Družbu vodi s nama koji smo pozvani i koji smo postali njegovi duhovni sinovi ovakvi kakvi jesmo sa svojim usponima i padovima, uspjesima i neuspjesima s krepostima i manama; mi koji imamo svakodnevno iskustvo rasta i djelujemo u istom duhu kojim je djelovao don Bosco. Dođite danas pred don Bosca sinovskim povjerenjem. Neka on govori vašem srcu, neka vas osvaja kao što je osvajao svoje dječake u Valdoccu. Kleknimo pred njega danas i njemu recimo sve što nas tišti, što želimo, što volimo, za čim težimo. Budimo sa svojim ocem, ništa drugo!“, rekao je, između ostalog, don Mihovil. Nakon kratkog predaha započela je središnja točka duhovne obnove – pokorničko bogoslužje. Riječ Božja uprizorila je susret Petra i prosjaka u kojem se dogodilo čudo ozdravljenja. „Zlata ni srebra u mene nema, ali u ime Isusa Nazarećanina ustani i hodaj!“ rekao je Petar uzetome. Apostoli su, dakle, posredovali milosrdnu Božju ljubav bolesnom čovjeku. Upravo to je činio don Bosco siromašnim i napuštenim mladićima svoga vremena. To isto čine danas salezijanci koji su po svojoj definiciji „nositelji Božje ljubavi mladima.“ Don Bosco je imao ovaj apostolski i prodorni pogled u mladenačke duše. Kao što je Petar u ime Isusa Krista ozdravio hromoga, čovjeka koji je bio nesiguran, zakočen, razočaran u životu, tako je don Bosco podizao mlade i upravljao njihove nesigurne korake u budućnost koja se svim svojim silama oslanjala na Kristovo spasenje. „Hromi je zauvijek napustio život u kojem se hranio mrvicama milostinje i krenuo u novu budućnost. Zaboravimo i mi, braćo, na mrvice kojima smo se do sada hranili, na svoje neznatne želje, potrebe, radosti i zadovoljstva, na ono malo svoje slobode, na svoje navezanosti i stare navike! Oslobodimo se u ovaj milosni čas. Imamo u posjedu svoj „sada“, ustanimo, ne bojmo se! Oslobodimo se strahova iz prošlosti, kao salezijanci možemo mnogo više učiniti za mlade, odvažimo se osjećajem evanđeoske „ludosti“ i krenimo u potragu za dušama povikom: „Daj mi duše!“, kako je to sveto i nezaustavljivo činio naš duhovni otac don Bosco“, rekao je don Mihovil.
Nakon nagovora slijedio je osobni susret s Kristom u sakramentu pomirenja, što je potrajalo nepuni sat. U trećem dijelu duhovne obnove salezijanci su izmolili animiranu krunicu. Svakoj desetici prethodili su: kratko razmišljanje iz Svetog pisma, zgoda iz don Boscova života, molitvena nakana i pjesma. Kad je u župi završila sveta misa, salezijancima su se u dvorani pridružili vjernici zajedno sa Školskim sestrama franjevkama hercegovačke provincije, pa su zajedno izmolili svečanu Večernju uz predsjedanje provincijala don Peje Orkića. U večernje su sate mladi grada Zagreba imali uobičajenu Korizmenu večeru kojoj je prethodio susret s relikvijama sv. Ivana Bosca pred kojima su se zadržali pobožno moleći i pjevajući.
(http://donbosco.hr/)
