Josip Matičević, 27-godišnji apsolvent prava već je tri puta bio volonter na međunarodnim susretima, na Svjetskom danu mladih u Madridu 2011., na Taize susretu u Berlinu 2011. i na Svjetskom susretu obitelji u Milanu 2012. Sada se sprema i za Svjetski susret mladih u Rio de Janeiru 2013.
Josipe, kako si se odlučio biti volonter?
Pa zapravo sve se dogodilo nekako slučajno kada sam na internetu naletio na poziv za volontiranje na Susretu u Madridu. Svakako sam namjeravao ići na Susret, a volontiranje mi se učinilo zgodnim načinom da, osim što sudjelujem na susretu, budem i koristan pri organizaciji. I eto, tako sam se upustio u svoj prvi volonterski aganžman izvan Hrvatske.
Kako su se volonteri spremali za sam susret?
Iz Hrvatske je bilo nas 55 volontera, od toga samo 5 momaka. Krenuli smo iz Zagreba prema Veneciji vlakom i potom avionom do Madrida. Putne troškove smo morali platiti sami, a sve drugo bilo je besplatno. U Madridu smo bili 3 tjedna, dočekali su nas tamošnji volonteri i naišli na jako gostoljubive domaćine. Većina nas zna španjolski jezik, to je bio jedan od uvjeta za volonterstvo, tako da nije bilo problema u sporazumijevanju. Bili smo smješteni na velesajmu, svaku večer smo spavali u vrećama na madracima, ali druženje i atmosfera u tim paviljonima bila je izvrsna, tako da smo svi ubrzo zaboravili na bol u leđima. Cijelo vrijeme smo imali besplatan prijevoz svim sredstvima na gradskim i međugradskim linijama pa smo posjećivali Toledo i druge okolne gradove. Također smo za svaki dan dobili bonove za obroke u odabranim restoranima, i hrana je bila jako dobra.
Koji su točno bili tvoji zadaci?
Na tom velesajmu je bila i improvizirana crkva za svakodnevnu molitvu, i dvorana u kojoj smo, pri samom dolasku imali uvodna predavanja i podjelu radova. Prvo sam dva dana punio i pripremao ruksake za hodočasnike, a potom sam bio „security“ na jednom velikom parkingu za autobuse kojima su dolazili kardinali, biskupi i svećenici. Parking je bio nekih 30ak km udaljen od Madrida, a glavni zadatak mi je bio pravilno, po dogovoru slagati autobuse i paziti da put uvijek bude slobodan. Dobio sam auto za put do tamo, i radili smo na smjene. Na vrhuncu Susreta, na dan Sv. mise s Papom, bio sam redar na tom aerodromu gdje je bilo okupljanje, i bio sam zadužen za sve što je mladima zatrebalo.
Kakva je bila atmosfera na samom susretu, kako je bilo biti volonter?
U Madridu je temperatura u prosjeku bila između 40 i 45 stupnjeva, a na dan Papina dolaska i Sv. mise padao je veliki pljusak. Ni jedno ni drugo nije spriječilo 2 milijuna mladih katolika da pjevaju, mole i slave Krista zajedno s Papom. I to jedinstvo je ostavilo neopisiv dojam, maldi iz cijelog svijeta poručuju kako učvršćeni u vjeri slijede Krista.
Pretpostavljam da si sklopio i nova prijateljstva?
Da. Iako je bilo 28 tisuća volontera, većina od onih koji su se upoznali tamo je uspjela ostati u kontaktu i to ponajviše zahvaljujući internoj Facebook grupi preko koje se svaki dan čujemo, dijelimo iskustva i dogovaramo daljnje akcije. Koliko je suradnja dobra govori i činjenica da je jedan od volontera bio iz Ugande i iz njegovih priča smo saznali kako je teško živjeti dolje i još teže školovati se. Pa smo evo, na upravo na moju inicijativu, naknadno međusobno
skupili nešto novaca i kupili bilježnice, pernice, školski pribor i školske torbe i poslali djeci u Ugandu.
Nakon Madrida slijedio je Taizé u Berlinu?
Tako je. Pošto sam bio oduševljen iskustvom u Madridu, odlučio sam se prijaviti za volontiranje i u Berlinu i na Svjetskom susretu obitelji u Milanu. U Berlin je iz Hrvatske išlo 3 autobusa volontera, i to na tjedan dana. Bili smo smješteni u župnoj dvorani protestantske crkve. Zanimljivo je, da prvu večer nismo imali grijanje, a bio je prosinac, drugi dan Božića, no poslije je sve bilo ok. Slično kao i u Madridu bio sam zadužen za doček autobusa, uglavnom hodočasnika iz Vojvodine. Zanimljivo je za istaknuti da smo imali organiziran posjet u Parlament u Berlinu gdje smo mogli njemačkim i europskim zastupnicima postavljati
pitanja.
U lipnju 2012. volontirao si i na Svjetskom susretu obitelji u Milanu?
Ovog puta iz Hrvatske išlo samo troje volontera, dvoje mojih prijatelja koje sam nagovorio, i ja. Išli smo na 11 dana, smještaj i hrana je bila kao i na prethodna dva susreta. Bio sam zadužen za praćenje biskupa do jedne sale gdje su imali konferenciju. A na sam dan Susreta bio sam zadužen za raspored grupa na polju gdje se održala Sv. misa. Najviše sam uživao u ponovnom susretu sa prijateljima volonterima iz Madrida koju su također u velikom broju došli u Milano.
Možeš li nam usporediti Susrete u Madridu i u Milanu?
Pa na oba susreta mi je bilo neopisivo lijepo i oba iskustva su dragocjena. U Milanu su sudionici bili i djeca i starci, dakle sve generacije, dok je u Madridu bilo puno više mladih pa je sve skupa bilo puno veselije i raspjevanije. Upravo zbog te atmosfere prijavio sam se i za volontiranje u Rio de Janeiru 2013. I da naučim nešto portugalskog.
Što očekuješ od susreta u Rio de Janeira?
I da nisam primljen kao volonter, išao bi na Susret u Riju. No naravno da se veselim jednom takvom fascinantnom gradu, a i oduvijek sam htio posjetiti Latinsku Ameriku. Veselim se i prijateljima volonterima, a vjerujem da će atmosfera biti jednako dobra kao i u Madridu, ako ne i bolja jer očekuje se oko 6 milijuna mladih i organizatori traže oko 60 000 volontera. Nadam se i da će organizacija biti na nivou više, ipak on i imaju iskustva s organizacijom karnevala i brojnih sportskih aktivnosti.
Koja je tvoja poruka mladima?
Pozivam sve mlade da se i oni okušaju u volontiranju jer će tako steći vrijedno životno iskustvo, naučiti jezik i stvoriti nova međunarodna prijateljstva. Ja sam promijenio neke životne vidike i uvjerio se da stereotipi ne „drže vodu“ jer kad radiš s toliko različitih ljudi, lakše prihvaćaš bogatstvo različitosti. Oduševljava me i što toliko različitih kultura zajedno, na isti način slavi Krista. Posebno je lijepo vidjeti to zajedništvo u ovom svijetu izvrnutih vrijednosti, gdje mladi sve češće gledaju fizički izgled i materijalno bogatstvo, a upravo to je na ovakvim mjestima, na zadnjem mjestu.
