Dragi mladi,
došli smo danas ovdje kako bismo ispratili Isusa na Njegovu putovanju patnje i ljubavi, Križnom putu, koji je jedan od najsnažnijih trenutaka Svjetskog dana Mladih.
Zaključujući Svetu godinu Otkupljenja, blaženi Ivan Pavao II. želio vam je povjeriti Križ rekavši vam : « Pronosite ga po čitavom svijetu kao Isusov znak ljubavi prema čovječanstvu i navijestite svima da je Krist umro i uskrsnuo, da postoji spasenje i otkupljenje» (Riječi upućene mladima pri predaji križa Svete godine mladih , 22. travnja 1984: Insegnamenti VII, 1 (1984), 1105). Otada je križ prolazio svim kontinentima i prošao kroz najraznovrsnije svijetove ljudskog načina življenja, prožimajući pritom životne situacije tolikih mladih koji su ga vidjeli i nosili. Nitko ne može dotaknuti Isusov Križ , a ne ostavivši dio sebe na njemu i da ne ponese nešto s Isusovog križa u svoj život. Večeras, u prisutnosti Gospodina, volio bih da u vašim srcima odzvone tri pitanja: «Dragi mladi Brazilci, što ste vi ostavili na Križu, u ove dvije godine prolaska križa vašom ogromnom zemljom? A koji je trag Isusov križ ostavio na vama? I konačno, čemu nas poučava važnim za naš život ovaj križ?
Zaključujući Svetu godinu Otkupljenja, blaženi Ivan Pavao II. želio vam je povjeriti Križ rekavši vam : « Pronosite ga po čitavom svijetu kao Isusov znak ljubavi prema čovječanstvu i navijestite svima da je Krist umro i uskrsnuo, da postoji spasenje i otkupljenje» (Riječi upućene mladima pri predaji križa Svete godine mladih , 22. travnja 1984: Insegnamenti VII, 1 (1984), 1105). Otada je križ prolazio svim kontinentima i prošao kroz najraznovrsnije svijetove ljudskog načina življenja, prožimajući pritom životne situacije tolikih mladih koji su ga vidjeli i nosili. Nitko ne može dotaknuti Isusov Križ , a ne ostavivši dio sebe na njemu i da ne ponese nešto s Isusovog križa u svoj život. Večeras, u prisutnosti Gospodina, volio bih da u vašim srcima odzvone tri pitanja: «Dragi mladi Brazilci, što ste vi ostavili na Križu, u ove dvije godine prolaska križa vašom ogromnom zemljom? A koji je trag Isusov križ ostavio na vama? I konačno, čemu nas poučava važnim za naš život ovaj križ?
1. Jedna stara tradicija Crkve u Rimu kazuje nam kako je apostol Petar bježeći iz grada pred Neronovim progonom, ugledao Isusa koji je hodao u suprotnom pravcu i odmah ga upitao: «Gospodine, kamo ideš? A Isus mu odgovori: Idem u Rim kako bih bio ponovo raspet.» U tom trenutku, Petar je shvatio da mora hrabro slijediti Isusa do kraja no ponajprije je shvatio da nikada nije sam na tom putu; s njim je uvijek bio onaj isti Isus koji ga je ljubio toliko da je za njega umro na Križu.
Isus, sa svojim Križem, prolazi našim ulicama kako bi preuzeo na sebe naše strahove, naše probleme, naše patnje, čak i one najdublje. Križem, Isus se sjedinjuje s tišinom žrtava nasilja, koje više ne mogu ispustiti krik, posebice onih nevinih i onih koji se ne mogu braniti. Križem, Isus je ujedinjen s obiteljima u nevolji, s roditeljima koji tuguju za gubitkom svoje djece ili pate gledajući ih kako postaju žrtvama, zarobljenima umjetnim rajevima poput droge. Po križu, Isus se ujedinjuje sa svim ljudima koji pate od gladi u jednom svijetu koji svakodnevno baca na tone hrane; s njim se Isus sjedinjuje s onima koji su proganjani zbog svoje vjere, svojih ideja ili jednostavno zbog boje svoje kože. Na njemu se Isus sjedinjuje s tolikim mladima koji su izgubili vjeru u političke institucije, jer ondje vide samo sebičnost i korupciju ili pak s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika Evanđelja.
Na Kristovom križu je trpljenje, čovjekov grijeh i naši grijesi također, i On sve prihvaća raširenih ruku, na svoja ramena stavlja naše križeve i govori nam: «Hrabro! Nisi sam u tom nošenju! Ja ga nosim s tobom, a ja sam pobijedio smrt i došao ti dati nadu, dati ti život."(usp. Iv 3,16).
2. I tako možemo odgovoriti na drugo pitanje: «Što je Krist ostavio u onima koji su ga vidjeli i dotaknuli? Što je ostavio u svakome od nas? Ostavlja dobro koje nam nitko drugi osim Njega ne može dati: sigurnost savršene Božje ljubavi prema nama – toliko velike ljubavi koja ulazi u naš grijeh i oprašta ga, ulazi u naše trpljenje i daje nam snagu da ga podnosimo, ulazi također i u smrt da ju pobijedi i spasi nas. U Kristovom križu sva je Božja ljubav, Njegovo beskrajno milosrđe. A to je ljubav u koju se možemo pouzdati i vjerovati. Dragi Mladi, pouzdajmo se u Isusa, imajmo potpuno povjerenje u Njega (usp. Lumen fidei, 16). Samo u Kristu razapetom i uskrsnulom možemo pronaći spasenje i otkupljenje. S Njim, zlo, patnja i smrt nemaju posljednju riječ, jer nam On daje nadu i život: on je pretvorio Križ iz predmeta mržnje, poraza i smrti u znak ljubavi, pobjede i života…
Prvobitno ime Brazila bilo je «Zemlja sv. Križa» (Terra de Santa Cruz). Kristov Križ usađen je ne samo u plažu pred petsto godina već i u povijest, u srce i život brazilskog naroda kao i u mnogih drugih naroda. Osjećamo se bliskim s Kristom koji trpi, kao jednim od nas koji s nama dijeli naše putovanje do kraja. Nema u našem životu tog križa, velikog ili malog kojeg Gospodin ne bi podijelio zajedno s nama.
3.No, križ nas također poziva da dopustimo toj ljubavi da nas zarazi i uči nas da uvijek gledamo drugoga s milosrđem i ljubavlju, posebice one koji trpe, koji su potrebni pomoći, onog koji očekuje jednu riječ, gestu. Poziva nas da izađemo iz nas samih kako bismo im pošli ususret i pružili im ruku. Mnoga su lica pratila Isusa na njegovom putu do Kalvarije: Pilat, Cirenac, Marija, žene…
Ponekad i mi možemo biti prema drugima poput Pilata, koji nema hrabrosti ići protiv struje kako bi spasio Isusov život, već si pere ruke od toga.
Dragi prijatelji, Kristov Križ nas uči da budemo poput Šimuna Cirenca, koji pomaže Isusu nositi ono teško drvo; uči nas da budemo poput Marije i drugih žena, koje se ne boje pratiti Isusa čitavim putem, pune ljubavi i nježnosti. A ti? Poput koga si ti? Poput Pilata? Poput Šimuna? Poput Marije?
Dragi prijatelji, prinesimo Kristovom Križu naše radosti, naše patnje i naše neuspjehe. Tamo ćemo pronaći Srce koje je otvoreno prema nama i koje nas razumije, oprašta nam, voli nas i poziva nas da nosimo ovu ljubav u našim životima, da volimo sve ljude, svakog brata i sestru, s jednakom ljubavlju. Neka bude tako. Amen!
