SHKM Šibenik 2004. ˝Zaveslaj na pučinu˝

S pripremama za Šibenik 2004. počeli smo intenzivno oko godinu dana prije samog susreta. Najprije smo formirali Organizacijski odbor koji je bio sačinjen od oko 20 članova. Uz samog biskupa o. Antu Ivasa, kao glavnog organizatora i povjerenika za mlade don Marinka Mlakića bilo je tu još svećenika, redovnica i laika među kojima i samih mladih. Organizacijski odbor najprije je detaljno razmotrio sve vidove organizacije te se podijelio na nekoliko radnih skupina. Svaka skupina dobila je svoja zaduženja i samostalno ih obavljala. Voditelji tih skupina međusobno su usklađivali svoje djelovanje. Pogotovo je to bilo važno tamo gdje su se područja djelovanja pojedinih grupa doticala.

Tako se jedna grupa brinula za organizaciju prihvata i smještaja mladih. Ta grupa zbilja je prošla velika iskušenja pogotovo u trenucima kad su počele stizati prijave i kad se moglo zaključiti da će Šibenski susret brojem debelo nadmašiti one dotadašnje.
Druga je grupa bila zadužena za tehničku organizaciju susreta. Valjalo je sve predvidjeti od uređenja prostora na gatu Vrulje, gdje je susret održan do hrane, šalova, parkirališta i mnogih drugih detalja koji su bili važni da se susret normalno održi.
Jedna grupa brinula se za informacije prije i za vrijeme samog susreta.
Konačno jedna grupa bila je zadužena za osmišljavanje samog programa te tražila i pripremala ljude koji će sudjelovati u tom programu. Valjalo je zajedno s o. biskupom osmisliti ponajprije samu liturgiju, dati joj prepoznatljiv sadržaj i simboliku kako bi ona odrazila narav cijelog susreta. Trebalo je za to pripremiti mnogo redara i animatora, pripremiti liturgijsko pjevanje i sve ostalo potrebno da se ovo veliko slavlje održi. Nastojalo se posebno voditi računa da u misnom slavlju bude vidljivo sudjelovanje mladih iz svih naših biskupija. Veliki doprinos u pripremi i organiziranju redara dala je ekipa Ureda za mlade HBK na čelu s tadašnjom ‘šeficom’ Dijanom Mlinarić.

Tu kao zanimljiv detalj podsjećam na lađu u koju su mladi stavljali svoje molitve, zahvale i razmišljanja i koja je u pratnji parova u nošnjama iz svih naših biskupija bila dovedena u darovnoj procesiji pred oltar. Za to vrijeme pjevala se himna susreta. Mnogi su upravo ovaj čin isticali kao zbilja dirljiv trenutak pun ushićenja. Bilo ga je zbilja prekrasno vidjeti s tribina gdje se nalazio zbor. Podignute ruke s bijelim šalovima kao jedan su se njihali u ritmu muzike. Potekle su mnogim mladima i suze na oči. Osobno sam baš u tom trenutku osjetio najveće zadovoljstvo kao nagradu za sav trud koji smo uložili u pripremu cijelog susreta. Cijelu misu na prekrasan način zaključilo je dijeljenje vesala mladima iz svih biskupija kao simbol njihova poslanja.

U ostalom zajedničkom dijelu programa cilj je bio predstaviti biskupiju. To je učinjeno kroz povijesni recital Šibenska pučina autora don Stipe Perkova. Zatim je tu bilo različitih svjedočanstava vjere mladih i kao uvod u misno slavlje bila je meditacija na temu susretaZaveslaj na pučinu, kojeg je s bogoslovima iz Splita osmislio don Ante Mateljan. U večernjim satima bio je predviđen koncert popularnih duhovnih pjesama, koji na žalost nije održan radi pogoršanog vremena. Drugi dan susreta program se je odvijao u župama koje su ugostile mlade. Program se sastojao od predstavljanja pojedinih grupa, zajedničke meditacije i svete mise. Poseban pečat susretima drugog dana dali su naši biskupi koji su većinom ostali i po župama, gdje su bile veće skupine mladih, predvodili misna slavlja.

O domovima koje je susret na nas ostavio dalo bi se danima govoriti. Teško je jednostavno opisati sve ono ushićenje, radost i zadovoljstvo koje je bilo prisutno u danima nakon susreta, kada smo svi doživjeli da je naš trud urodio plodom. Dugo se po gradu i biskupiji govorilo o susretu. Oduševljeni su bili jednostavno svi ljudi, a mnogima je bilo jako čudno da na jednom mjestu može biti toliko mladih, a da se pri tom ne ‘luduje’ i ne čini nikakva šteta.

Na mene su osobno najveći dojam ostavili sami domaći mladi koji su se u velikom broju odazvali pripomoći susretu i zbilja ponijeli veliki teret. Organizacija susreta je veliki pothvat, ali je i još veće zadovoljstvo kad se na kraju vide mnogi plodovi tog rada. Na kraju smo, sretni što je sve prošlo i što je bilo dobro, od srca rekli: Bogu hvala!

Don Marinko Mlakić,
povjerenik za mlade Šibenske biskupije

P o z d r a v   S v e t o m   O c u

Gat Vrulje, 24. travnja 2004.

Dragi naš Sveti Oče Ivane Pavle Drugi,

okupljeni na susret hrvatske katoličke mladeži u Šibeniku zahvaljujemo Vam na Vašem očinskom i prijateljskom pozdravu, poruci i apostolskom blagoslovu. Vi nas s našom braćom i sestrama s velikom ljubavlju okupljate u Isusovo ime, hrabrite nas, potičete riječima i primjerom da bez straha nosimo i slijedimo križ Kristov. Vi nas prihvaćate onakvima kakvi jesmo i vjerujete u nas, odgajajući nas da otvorimo svoje oči srca Isusu u kojem nam je sloboda, istina, put i smisao koji toliko tražimo.

Mi mladi zaista želimo biti jutarnja straža koja naviješta vjeru u uskrsnuće i puninu života. Želimo živjeti i svjedočiti za Istinu i biti nositelji nade. Želimo radosno zaveslati na pučinu života i prepustiti se Njegovim putevima.

Sveti Oče zahvalni za svu ljubav i pažnju koju nam poklanjate željno iščekujemo susret s vama u Kölnu te Vas nosimo u našim molitvama.

Vole Vas vaši mladi Hrvati.

                                                                                                                             Logo susreta

DVADESET TISUĆA MLADIH NA
NACIONALNOME SUSRETU HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ŠIBENIKU 

»Veslajte na pučini života kako nas je Krist pozvao i poslao« 

Središnji događaj Nacionalnoga susreta hrvatske katoličke mladeži u Šibeniku bilo je svečano euharistijsko slavlje na gatu Vrulje u šibenskoj luci koje pred mnoštvom od 20-ak tisuća mladih u subotu 24. travnja predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u suslavlju s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj Franciscom Javierom Lozanom, banjolučkim biskupom i predsjednikom BK BiH Franjom Komaricom te gotovo svim hrvatskim biskupima i mnoštvom svećenika i redovnika. Pri kraju mise na obali Krešimirova grada hrvatska je katolička mladež od svoje Crkve u nasljede dobila poslanje: Praćeni poklicima mnoštva od dvadeset tisuća mladih, predstavnici svake hrvatske (nad)biskupije, mladi iz Bosne i Hercegovine i mladi iz »iseljene Crkve« odjeveni u narodno ruho došli su ispred oltara-lade na šibenskom gatu Vrulje, a kardinal Bozanic i domaćin šibenski biskup Ante Ivas riječima »Veslajte na pučini života kako nas je Krist pozvao i poslao« mladima su predali veslo kao simbol toga poslanja.

Šibenska je biskupija u dva dana susreta u subotu i nedjelju 24. i 25. travnja postala najmlađom Crkvom u Hrvatskoj u kojoj su osnaženi snagom mladih, ujedinjeni, pod jednim jedrom stajali i biskupi, i svećenici, i redovnici, i redovnice koji su zajedno s mladima »zaveslali na pučinu«.

Izlazak mladih na pučinu u Šibeniku nije bio bijeg od problema, već naprotiv, suočavanje s mnogim teškoćama i zaprekama na koje nailaze i u Crkvi i u društvu. Rješavanje tih problema Nacionalnome susretu hrvatske katoličke mladeži u Šibeniku moglo bi, osim neprijepornoga organizacijskog uspjeha samoga susreta, dati i povijesno značenje novoga koraka Crkve prema mladima i mladih prema Crkvi.

Porinut je »Šibenik 2004«

»Gospodine, postavljeni smo u svijet suvremene civilizacije, na brod čovječanstva koji pomalo tone i nestaje« – tako je na misnome slavlju u šibenskoj luci počeo jedan od zaziva sveopće molitve vjernika koju su sastavili mladi. Upravo o tom istom »brodu čovječanstva koji polako tone i nestaje« na Novu godinu »davne« 1954. govorio je pokojni pomoćni biskup zagrebacki Mijo Škvorc u propovijedi koja je ušla u antologije govorništva, a nazvao ju je »Na Titaniku 1954«. Biskup Škvorc tada je, gledajući u što svijet srlja i kakva se »sudbina« sprema hrvatskome društvu, čovječanstvo usporedio s putnicima broda Titanic koji je potonuo u dubinama hladnih mora. S nadom je priželjkivao da se čovječanstvo ukrca na brod kojemu će kapetan biti Krist jer jedino se tako moglo spasiti.

Šteta je što otac »Titanika 1954« nije doživio porinuće lađe »Šibenik 2004« na kojoj su neki drugi mladi iz nekoga drugog vremena odlučili zaveslati putom koji bi spasio »svjetski Titanik« od potonuća. Šteta je što biskup Škvorc u travanjsku subotu nije stajao na gatu Vrulje na kojem je na plovidbu krenula lađa s Kapetanom kojega je govornik od prije 50 godina priželjkivao za svijet.

Kardinal Bozanić za vrijeme propovijedi zajedno s mladim pomagačima
pokušao je riješiti brojne teškoće s kojima se susreću današnji mladici i djevojke

Biskupi doplovili na misu, križ prolazio mnoštvom

Kulminacija Nacionalnoga susreta mladih u Šibeniku bilo je misno slavlje na gatu Vrulje na kojem su se nizali simboli novoga poslanja u koje je krenula hrvatska mladež.

Da je biskup Škvorc živ, vjerojatno bi i on s hrvatskim biskupima na misno slavlje stigao na način koji ne pamti Crkva u Hrvatskoj.

Tisuće mladih koji su spremni čekali početak misnoga slavlja okrenulo se prema moru i iščekivalo trenutak u kojem će se na obzorju pojaviti brod šibenske Lučke kapetanije koji je od katedrale sv. Jakova do gata Vrulje prevozio hrvatske biskupe. I pojavio se bijeli brod koji je okruživalo 30 leuta koji i danas plove s latinskim jedrima. Kako se »biskupska lada« približavala, mladi su sve više dizali svoje hodočasničke šalove kako bi pozdravili svoje pastire. Svojevrsnu »stražu« mladima čuvala je Hrvatska ratna mornarica koja je svoja tri broda usidrila u šibenskoj luci.

Odmah po silasku s broda biskupi su se uključili u ulaznu procesiju prema oltaru, nad kojim je sjenu pravilo latinsko jedro, ono isto koje je bdjelo nad papom Ivanom Pavlom II. u Zadru, a mladi su ih pratili pljeskanjem i ovacijama pjevajući »Uđite s hvalama« zajedno s velikim prigodnim zborom sastavljenim od pjevača iz Murtera, Vodica i Šibenika te drugih hrvatskih gradova. Orkestrom sastavljenim od mladih šibenskih glazbenika te članova Šibenske narodne glazbe ravnao je maestro Damir Marušić.

Uz kardinala Bozanića, nuncija Lozana i biskupa Komaricu na misi su suslavili nadbiskupi splitsko-makarski Marin Barišić, zadarski Ivan Prenda, riječki Ivan Devčić, zatim biskupi dubrovački Želimir Puljić, hvarski Slobodan Štambuk, đakovački i srijemski Marin Srakić, varaždinski Marko Culej, požeški Antun Škvorčević, porečko-pulski Ivan Milovan, pomoćni biskupi zagrebački i đakovački i srijemski: Josip Mrzljak, Đuro Gašparović i Đuro Hranić, provincijali o. Željko Tolić i o. Ilija Miškić te domaćin: predsjednik Odbora za mlade pri Komisiji za laike HBK šibenski biskup Ante Ivas.
Nuncij Lozano na početku misnoga slavlja pročitao je poruku »bijeloga prijatelja mladih« – pape Ivana Pavla II. koju je potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano. Papa je u poruci pozdravio okupljenu hrvatsku katoličku mladež zazvavši na sve zagovor Gospe od Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, bl. Alojzija Stepinca i Ivana Merza, te udijelio blagoslov svima koji se zalažu za promaknuće vjere i duhovnosti u hrvatskim krajevima.

Tijekom cijeloga misnog slavlja nizali su se različiti simboli vjere i poslanja. Prvo »iznenađenje« bio je pokornički čin. Naime kroz mnoštvo mladih sve do oltara »putovao« je isti onaj križ koji su mladi za vrijeme korizme nosili na biskupijskim križnim putovima kao simbol zajedništva koje su gradili uoči svoga »šibenskog sastanka« na gatu Vrulje.

Mladi od Crkve tražili više razumijevanja

Iznenadila je i propovijed kardinala Bozanića koji nije govorio sam. Zajedno s mladim putnicima na »Šibeniku 2004« kardinal se odlučio suočiti s problemima na koje mladi nailaze. To je učinio tako da je uvrstio mišljenja koja su mladi iz Zagrebacke nadbiskupije anonimno pisali u sklopu priprave za II. nadbiskupijsku sinodu. Te dijelove propovijedi čitali su mladi.

»Ako neka generacija ima razloga očekivati i nadati se, to ste onda vi, dragi mladi. Vi ste ljudi nadanja, vi ste ljudi iščekivanja, vi ste ljudi budućnosti. Pred vama je život koji trebate obojiti bojama smisla, bojama nade, bojama povjerenja i bojama ljubavi. Vi imate pravo vaša očekivanja i nade polagati u našu Crkvu: i u svoje župne zajednice, i u svoje svećenike i biskupe! Isto tako, vi imate pravo svoja očekivanja i nade polagati u naše hrvatsko društvo. Međutim, jednako tako vi imate pravo i dužnost raditi na ispunjenju tih očekivanja i nadanja« – rekao je kardinal na početku propovijedi.

Mladi su od Crkve tražili više razumijevanja i prevladavanje generacijskih nerazmjernosti izrazivši želju i volju da više sudjeluju u životu župa. Rekli su i da se Crkva može osloniti na mlade onoliko koliko se mladi mogu osloniti i na Crkvu.

Mladi vape za uzorima

Gatom Vrulje posebno je zajecao vapaj mladih: »Treba nam uzora kojih za sada nema puno, pa niti unutar Crkve. Iziđite i pogledajte nas kako živimo i vidjet ćete da je krajnje vrijeme da se poduzme nešto konkretno jer se polako gubimo. Ako smo mi mladi koji se donekle krećemo u krugovima Crkve u takvoj situaciji, u kakvoj li su samo oni koji su daleko od nje…«

Mladi katolici nisu zadovoljni niti društvom jer kažu da društvo ne voli katolike ni u jednom obliku, ni mlade ni stare jer interesi Crkve i interesi društva svakim se danom sve više razilaze: »A gdje smo tu mi mladi vjernici? Kao da neprestano hodamo po nekoj špagi izmedu ova dva svijeta, jer čini nam se, ako izaberemo jedno, moramo isključiti drugo. A teško se odlučiti. Ono što društvo nudi tako je primamljivo, a srce nam govori da je istinska vrijednost u Crkvi. Lutamo, malo smo ovdje, malo tamo, ne možemo pronaći način da ta dva svijeta spojimo, jer najteže je pronaći mjeru!«

Kardinal Bozanić u odgovorima na probleme mladih u prvi je plan stavio lik Isusa Krista i njegovu riječ: »U takvoj situaciji kada nam se sve čini nepremostivim, nepromjenjivim i neizbježnim, Isus kaže da može biti i drugačije. Nada se nalazi u Isusovoj rijeci koja unosi u ponekad sumornu sliku stvarnosti novu perspektivu, otvara prostor nade u kojoj sve može biti drugačije i bolje.« Iako suočeni s mnogim problemima, mladi u suradnji sa svećenicima, vjeroučiteljima i roditeljima žele graditi bolji svijet. Tu su nadu mnogi medu njima pokazali. Školovanjem i uključivanjem u društvene procese, osnivanjem obitelji mladi žele ostvariti svoje mjesto u Crkvi i društvu.

»Isusova riječ mijenja srca i umove«

Kardinal se posebno osvrnuo na mišljenje prema kojemu nema dovoljno komunikacije izmedu svećenika i mladih, između samih svećenika i samih mladih. Tako mladi kažu: »Ipak smo puni poleta i entuzijazma i teško nam je funkcionirati u takvim uvjetima. I zato je potrebno poraditi na komunikacijama jer ´masa mladih´ uopce ne zna za sadržaje koji se nude, jer nisu svi unutar organizacija koje vec postoje unutar Crkve, a prežalosno je da se na takvim manifestacijama vide samo jedni te isti ljudi… Imamo volju suradivati, ali se ne želimo nametati, mi bi se jednostavno htjeli osjecati pozvanima i željenima.«

Kardinal je na to rekao da mu je drago što tema komunikacije zaokuplja razmišljanja mladih jer »pitanje komunikacije važno je pitanje naše Crkve. Tu možemo još puno rasti i razvijati se«.

Nakon svih izrečenih mišljenja kardinal Bozanić porucio je: »Pred vama je, dragi mladi, kako i sami kažete, mnogo mogućnosti i široko polje djelovanja. Iako osjećate poteškoće, zapreke i protivštine, koje vas mogu obeshrabriti u svjedočenju i naviještanju Krista u društvu, znajte da je Isusova riječ jača. Isusova riječ mijenja srca i umove. I kao što su apostoli ispunili Jeruzalem i kasnije cijeli svijet svojim naukom i vi ste, dragi mladi, pozvani Isusovim naukom ispuniti svoj životni prostor, svoje obitelji, svoje škole i fakultete, svoja radna mjesta, upoznati s njime svoje prijatelje i vršnjake. Svojim vršnjacima poslani ste na poseban način, jer se mladi najbolje osjećaju među mladima i traže društvo svojih vršnjaka.«

Molite za svoje vršnjake

»Pozivam da molite za svoje vršnjake, za one između vas koji možda ne vide smisao u odlasku u crkvu i u pohađanju vjeronauka u školi i župi. Molite za one svoje vršnjake koji možda više ne vide smisla u ovom životu, jer im ga nitko nije otkrio, a mnogi su im ga svojim lošim primjerom zamutili i zamračili. Molite za svoje vršnjake koji noć provode zabavljajući se uz alkohol i druge poroke, a potom sjedaju za volan i ubijaju ili ugrožavaju vlastiti život, a često i živote drugih. Molite za duše tolikih mladih stradalih u prometu proteklih godina. I oni su dio vaše generacije, ali su im životne šanse nečijom kobnom pogreškom uskraćene i otete. Molite za svoje vršnjake koji su upali u pakao droge i alkohola, a vi najbolje znate koliko ih ima takvih. Molite za svoje vršnjake da ih Isus privuće k sebi, u zajedništvo vas mladih koji se okupljaju u Crkvi, koja s posebnim pouzdanjem upire pogled upravo u vas. Vi ste novi naraštaj. Vi ste nova nada za Crkvu u Hrvatskoj, za Crkvu u Bosni i Hercegovini, za Crkvu u Europi.«

Propovijed je zaključio rekavši u duhu susreta: »Dio smo posade Kristova broda, koji udaraju valovi i oluje, a on odolijeva i plovi. Vremenske nepogode, oluje i utihe, sve nas to snalazi na putu. Pod sigurnom rukom Učitelja Kapetana plovimo i nosimo se s tim izazovima vremena. U našoj lađi, s Petrom kormilarom, izvezimo na pučinu i bacimo mreže, na tvoju riječ, Rabi, Kapetane!«

Transparenti, zastave, šalovi i majice označavale
su i identitet, ali i spas za snalaženje u stisci.

»Lađa života« prinesena na oltar

I ispovijest vjere bila je drugačija nego inače: mladi su posvjedočili da »život nije avantura po trenutnoj modi već ostvarenje plana koji sa svakim ima Otac: to je plan koji preoblikuje življenje mladih«.

Simbolika toga »Šibenika 2004« do izražaja je došla i u sveopćoj molitvi vjernika koju su sastavili i predmolili mladi iz svih hrvatskih biskupija. Svaki zaziv izrečen je uz jedan od simbola: kormila, konopa, ferala, mreže, jedra, sidra i vesla.

Na mjestu na kojem su se biskupi na početku slavlja iskrcali od jutra je stajala brodica koju su organizatori nazvali »Lađa života«. U nju su mladi na papirićima ispisivali svoje želje, molitve i čežnje: za domovinu, zdravlje, Crkvu, uspjeh u školovanju, osobni rast u vjeri, obitelj, prijatelje…

Za vrijeme prinošenja darova predstavnici svih biskupija, odjeveni u narodne nošnje, skupili su se oko te lađe u kojoj su bile ispisane molitve i darovi kruha i vina, gurajući je do oltara. Za to su vrijeme mladi pjevali himnu susreta »Zaveslaj na pučinu« koju je napisao biskup Ivas.

Nakon pričesti, koju je dijelilo više od 50 svećenika, sve je bilo spremno za »čin poslanja«.

Zajednička misija prema »novoj Crkvi«

Kardinal Bozanić i biskup Ivas za oltar su pozvali predstavnike mladih iz svake (nad)biskupije te im predali vesla kao simbole poslanja. Osim predstavnika biskupija i dijaspore jedno će veslo mladi iz Hrvatske ponijeti u Mariazell na »Hodočašće naroda« – završetak proslave Srednjoeuropskoga katoličkog dana, a drugo je veslo kao simbol mladih katolika iz Hrvatske biskup Ivas predao mladiću iz Kölna – grada domaćina Svjetskoga susreta mladih 2005. Prije nego što je taj mladic pozvao sve mlade u Njemacku, biskup Ivas spomenuo je ime pape Ivana Pavla II, na što je mnoštvo mladih spontano izvikivalo Papino ime, još jednom potvrdujući ljubav mladih prema Svetome Ocu.

Nakon što su dobili vesla, biskupijski predstavnici su stali uz »Ladu života« i zajedno s biskupima krenuli u misiju prema »novoj Crkvi«.

Tijekom misnoga slavlja nebo iznad Šibenika bilo je spremno za kišu, no unatoč crnilu oblaka, na gat Vrulje nije pala niti jedna kap. Tako se ispunilo obećanje biskupa Ivasa koje se danima »vrtjelo« na radijskim postajama – da kiše neće biti.

Cijeli je Šibenik radio za mlade

Po završetku mise vojska je bila spremna za svoj »udarac« jer u šibenskim je vojarnama za mlade spremljeno 10.000 porcija vojničkoga graha. Svatko je po izlasku s gata Vrulje dobio i »lanč-paket« koji su organizatori priredili za večeru.

Nešto poslije 20 sati u crkvi sv. Frane mladi crkveni zbor i folklorna skupina iz župe Preko s otoka Ugljana izveli su oratorij »Svit za spasom vapije«.
Energija hrvatske mladosti mogla se osjetiti na svakom koraku. U subotu, već od ranih jutarnjih sati u Krešimirov grad počeli su pristizati autobusi raspoloženih hodočasnika. Ne zna se koliko je u tu travanjsku subotu na ulicama Šibenika bilo gitara i mladih koji su pjesmom, plesom, smijehom i radošću otvorili novu sezonu, ali ne turističku.

Mladi su po dolasku dobili šalove s logom susreta, vodiče s tekstovima potrebnim za praćenje programa te malo veslo – simbol poslanja. Cijeli je grad za vrijeme susreta bio u službi mladima: policija, vojska, redari, ugostitelji, a i građani Šibenika često su zaustavljali goste želeći im dobrodošlicu.

Prvoga dana susreta, u subotu u 14 sati započelo je skupljanje mladih na gatu Vrulje: dijeljenje šalova i vodiča, zauzimanje »strateških položaja« za što bolji pogled na oltar. Mnogi su došli ranije pa su iskoristili vrijeme za spavanje u vrecama na otvorenome.

Voditelj programa Šibenčanin Dario Mikulandra u narodnoj je nošnji animirao mlade koji su pristizali, a za to su vrijeme na podiju predviđenome za zbor i orkestar popularne duhovne pjesme izvodili mladi svirači i pjevači iz »Papa banda« iz Solina te glazbenici iz Gospe od Zdravlja u Splitu.

U 15 sati brodom je na gat Vrulje stigao i domacin: šibenski biskup Ivas kojega su mladi pozdravili pljeskanjem i ustajanjem na noge. Biskup je mladima iz svih (nad)biskupija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te mladima iz Vojvodine i biskupije Klagenfurt zaželio dobrodošlicu kazavši da je »Krist dao ljepotu mora po kojem plovimo, vjerno nas je vodio i pratio i nikada nas nije iznevjerio u našem životu. Bilo je križeva s njime, ali i života u izobilju, a njegova majka Marija učila nas je kako veslati Kristovim veslima, kako okretati jedra vjetru koji nosi snaga Kristova duha. Želim da Majčinu lekciju danas zajedno ponovite, da zaveslate zajedno na sve strane naše Hrvatske«.

Šibenska je biskupija potom predstavljena recitalom »Šibenska pučina« svećenika Stipe Perkova koji su izveli šibenski srednjoškolci.

Uslijedila su svjedočanstva mladih redovnica, redovnika, obitelji, invalida, aktivnih vjernika u župama.

Prije početka misnoga slavlja održana je i meditacije »Zaveslaj na pučinu« koju su zajedno sa svojim profesorom dr. Antom Mateljanom priredili splitski bogoslovi.

Župe – živa mjesta susreta mladih

Šibenska se biskupija pokazala kao pravi domaćin. U organizaciju susreta uključile su se sve župe u biskupiji koje su u obiteljima ugostile oko 9000 mladih. Dio hodočasnika prihvatila je i Zadarska nadbiskupija. Svoja su vrata otvorile škole i vojarne na cijim su podovima mladi spavali u vrećama.

U nedjelju 25. travnja susret je nastavljen po župama Šibenske biskupije u kojima su mladi bili smješteni. Prije pocetka misnih slavlja održane su meditacije o temi »susreta i poslanja« te predstavljanja domaćina i gostiju uz druženje.

Mise su po cijeloj biskupiji predvodili hrvatski biskupi, povjerenici za pastoral mladih, svećenici iz drugih biskupija te domaći svećenici.

Središnje misno slavlje u šibenskoj katedrali sv. Jakova predvodio je nuncij Lozano kojemu je sudjelovanje na susretu mladih ujedno bio i prvi posjet Šibenskoj biskupiji.

Mons. Komarica misno slavlje predvodio je u župi Drniš, mons. Barišic u župi Šibenik – Baldekin, mons. Prenda u župi Ražine, mons. Devčić u župi Murter, mons. Puljić u župi Šibenik – Meterize, mons. Štambuk u župi Primošten, mons. Srakić u župi Vodice te mons. Mrzljak u župi Knin.

Na nacionalnome susretu mladih u Šibeniku porinuta je nova, mlada lađa koja ima Krista za kapetana. Time su mladi potvrdili vjernost Crkvi i njezinim pastirima, ali i preuzeli odgovornost za budućnost Crkve. Brod o kojem je biskup Škvorc sanjao, »Šibenik 2004«, zaveslao je na pučinu.

Glas Koncila, broj: 18 (1558), 2.5.2004.

Himna susreta: