Korizma je vrijeme koračanja prema zajedništvu s Uskrslim, al i zajedništvu s bližnjima, te svake godine nanovo biramo putove kojima ćemo doći do njih. Ulazimo u sebe, upoznajemo se, spoznajemo svoje mane, mijenjamo se da budemo sposobni za primat ali i davati. Mladi Krčke biskupije već tradicionalno to čine korizmenim subotama, sabiru se s Paga, Cresa, Krka u njihovu „Oazu“ u srcu otoka Krka. „Oaza“ je prigoda za susret s Prijateljem, ali i za stjecanje prijatelja. Kruna njihovih susreta je Biskupijski susret mladih nakon Uskrsa, na kojem se ujedini čitavo mlado srce biskupije. Na poziv njihovog povjerenika za mlade don Saše Ilijića, Hrvatsko Nadzemlje već drugu godinu za redom ima prigodu biti dio tog korizmenog puta.
– Prijateljski susret usred pustinje.
Sedamdesetak mladih lica u subotu 3.3. 2012. odlučili su se prepustit da ih zahvati isti Duh. U ležernom i vedrom raspoloženju družili smo se, pjevali i molili, te promišljali o temi medija kao stvaratelja ili nositelja istine. Rečenica tako živa i nezaobilazna u korizmenom vremenu „Što je istina?“ postala je živa i aktivna za sve okupljene u Krčkoj oazi. Svijesni da nikad lakše nismo dolazili u najdalje dijelove svijeta, a da nikad teže nismo prelazili prag vlastite kuće, nikad lakše gomilali brojku „prijatelja“, a nikad teže pronalazili pravog prijatelja, da nikad više nismo iznosili podataka o sebi, a nikad nas manje ljudi nisu uistinu poznavali, pitali smo se gdje se to zapleo čovjek? Sretnici smo kažu čiji prozor ima pogled u svemir, al njegove škure zaklanjaju pogled na vlastiti vrt. Upravo nas je to navelo da se upitamo koliko je realan svijet koji gradimo oko sebe ako su mu granice naša četiri zida, ako smo mu odraz mi sami, ako ga ne gledamo u ogledalu drugoga. Čovjek se otuđuje svakog dana sve više i više. To je istina koja nam se događa. No svjesni smo u dubini sebe da postoji i ona druga istina ljubavi, dostojanstva, kojoj težimo, zbog čijeg nedostatka u vlastitom životu često patimo. Vidimo stvari kakve jesu i želimo bolje, al se bojimo, al smo oprezni. Dok umjetnu istinu olako primamo, prave i žive se bojimo. Ove subote kušali smo tu živu istinu, bez straha i srama bili smo ponosni na sve one koji je nose, te smo odlučili i mi biti njezinim domačinima.
– Prijateljski susret usred pustinje.
Sedamdesetak mladih lica u subotu 3.3. 2012. odlučili su se prepustit da ih zahvati isti Duh. U ležernom i vedrom raspoloženju družili smo se, pjevali i molili, te promišljali o temi medija kao stvaratelja ili nositelja istine. Rečenica tako živa i nezaobilazna u korizmenom vremenu „Što je istina?“ postala je živa i aktivna za sve okupljene u Krčkoj oazi. Svijesni da nikad lakše nismo dolazili u najdalje dijelove svijeta, a da nikad teže nismo prelazili prag vlastite kuće, nikad lakše gomilali brojku „prijatelja“, a nikad teže pronalazili pravog prijatelja, da nikad više nismo iznosili podataka o sebi, a nikad nas manje ljudi nisu uistinu poznavali, pitali smo se gdje se to zapleo čovjek? Sretnici smo kažu čiji prozor ima pogled u svemir, al njegove škure zaklanjaju pogled na vlastiti vrt. Upravo nas je to navelo da se upitamo koliko je realan svijet koji gradimo oko sebe ako su mu granice naša četiri zida, ako smo mu odraz mi sami, ako ga ne gledamo u ogledalu drugoga. Čovjek se otuđuje svakog dana sve više i više. To je istina koja nam se događa. No svjesni smo u dubini sebe da postoji i ona druga istina ljubavi, dostojanstva, kojoj težimo, zbog čijeg nedostatka u vlastitom životu često patimo. Vidimo stvari kakve jesu i želimo bolje, al se bojimo, al smo oprezni. Dok umjetnu istinu olako primamo, prave i žive se bojimo. Ove subote kušali smo tu živu istinu, bez straha i srama bili smo ponosni na sve one koji je nose, te smo odlučili i mi biti njezinim domačinima.
Povezanost i otvorenost ljudskog srca, pružila su nama Nadzemljašima vjerujemo i mladima Krčke biskupije jedan predivan i blagoslovljen vikend. Punat – maleno i toplo mjesto koje nas je ugostilo, nasmijanih ljudi, žive zajednice, obnovilo je u nama duh obiteljske atmosfere, i pružilo nam osječaj koji često u velikim sredinama teško postižemo – da svi budemo braća i sestre. Na svojevrstan način imali smo priliku izaći iz ovoga tehničkoga svijeta, otići u prirodu i susresti čovjeka. Ovom prilikom dragi naši Krčani od srca vam hvala, očekujemo vas uskoro u Splitu, uistinu postali ste naši pratioci na Brdo, želimo vas nositi kada vam nestaje zraka, i oslonit se na vas kada nama snaga pada. Zajdeno smo u Kristu.
Hrvatsko Nadzemlje je na Krku mladima progovorilo na svoj već poznati način, svojim prepoznatljivim ”filmićima”, pa pogledajte i vi:
http://www.youtube.com/watch?v=LgJFw3fAT7E
http://www.youtube.com/watch?v=kZImDj8Sx6k
http://www.youtube.com/watch?v=zFNsFzDBP68&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=LgJFw3fAT7E
http://www.youtube.com/watch?v=kZImDj8Sx6k
http://www.youtube.com/watch?v=zFNsFzDBP68&feature=related
Ana Marčinko




