Od 5. do 9. travnja u Rimu se održala međunarodna konferencija „Od Krakova do Paname- Sinoda- na putu s mladima!“. Kao suradnica Ureda za mlade bila sam jedna od 300 delegata iz više od 100 zemalja svijeta i primila veliki blagoslov predstavljati mlade Hrvatske na ovom važnom događaju. Promišljajući o proživljenim trenucima ispunjava me velika zahvalnost, radost i nada!
Među delegatima su bili predstavnici biskupskih konferencija, redovničkih i laičkih pokreta, udruga i zajednica te mladi koji u svojim zemljama žive iskustvo pastorala mladih. Svatko od njih došao je iz svog konteksta i podijelio s drugima probleme, iskustvo i poticaje vlastitog rada. Naš zajednički cilj bio je promišljati pripremu i plodove Svjetskog dana mladih u Krakovu 2016. i zajedno gledati prema sljedeća dva velika događaja za Crkvu, Sinodu 2018., „Mladi, vjera i razlučivanje zvanje“ i Svjetski dan mladih u Panami 2019. Prisjećajući se predivnih dana u Krakovu prošlog ljeta i dijeleći uspomene s mladima iz cijelog svijeta, samo sam mogla potvrditi da su Svjetski dani mladih jedno od čuda sv. Ivana Pavla II. To iskustvo hodočašća, zajedništva, prijateljstva, radosti, nade, crkvenosti i življenja vjere sigurno ostavlja nebrojene plodove za sve one koji su dio tih velikih dana! Zbog toga su najave i upoznavanje s organizatorima sljedećeg susreta u Panami bile još uzbudljivije. Ne samo zbog tih nekoliko dana samog događaja, nego vremena pripreme i truda koju mnogi mladi cijelog svijeta ulože u taj susret i svjedočanstva vjere koja ih čini misionarima cijelog svijeta.
Ipak, najviše vremena i truda na konferenciji ostavljeno je za komentiranje Pripremnog dokumenta za Sinodu o mladima koja će se održati sljedeće godine. Sama namjera Crkve da promišlja o mladima govori koliko je to bitna tema danas, kada se mnogi mladi susreću s izgubljenošću, besmislom, samoćom, migracijama, progonima i rijetko nailaze na nekoga tko ih razumije. U razgovoru i podijeli s ostalim delegatima, svećenicima, redovnicima, laicima i mladima, čula sam o toliko teškoća, ali i truda koji se ulaže u rad s mladima. Posebno su me dotaknula iskustva onih koji žive u islamističkim zemljama i u jako osiromašenim područjima svijeta. Kroz prošli tjedan mogla sam osjetiti da, iako možda stotinama kilometara udaljeni i velikih gospodarskih, jezičnih i kulturalnih razlika, svakom je mladom čovjeku potreban Bog! Potrebno mu je saznanje da je voljen, da negdje pripada i da ima misiju u svome životu! Upravo je o tome govorio i papa Franjo kada smo se s njime susreli na molitvi. Poručio nam je da sebe prihvatimo kakvi jesmo, tko jesmo i tamo gdje jesmo, jer baš takve nas Bog treba! Pozvao nas je još jednom da ustanemo iz naših kauča i preuzmemo inicijativu u Crkvi i društvu! Na toj molitvi bila sam jedna od 20 mladih koji su u procesiji nosili palmine grane ispred križa Svjetskog dana mladih. Zbog toga sam imala priliku i osobno susresti i pozdraviti papu Franju što je iskustvo koje ću pamtiti cijeli život! Upravo zbog njegove jednostavnosti, radosti i blizine koja mi ponovno pomaže razumjeti kako katolik treba svjedočiti.
Ovaj prošli tjedan mi je posvjestio koliko je važna uloga mladih u Crkvi i koliko papa želi čuti mišljenja mladih kako bi Crkva mogla još bolje odgovoriti na njihove potrebe, ali i pomoći svima onima koji su mladima poslani. Nadam se da će i mladi iz Hrvatske odgovoriti na taj Papin poziv, još vjernije živeti svoju svakodnevicu i pomoći svojim komentarima Uredu za mlade HBK i Dikasteriju za laike, obitelj i život, u pripremi Sinode 2018.
Autor: Barbara Mirković
