Svjetski dan mladih je imao utjecaj na brojne mlade, pa tako i na našeg Branimira koji je podijelio sa nama svoje predivno iskustvo sa prošlog susreta mladih koji je bio održan u Brazilu.
Zovem se Branimir. Imam 21 godinu, bogoslov sam i studiram teologiju u Rimu. Odrastao sam u Bosni i Hercegovini, gdje sam i završio osnovnu školu. Gimnaziju sam završio u Zagrebu i nakon mature upisao studij teologije u Zagrebu i ušao u bogosloviju s jasnom namjerom: postati svećenik. Sada nakon nešto više od dvije godine nakon mature sam na istom putu, ali studirajući u Rimu, gradu gdje je održan prvi Svjetski dan mladih.
Moj prvi susret sa Svjetskim danom mladih bio je sredinom srenje škole kada sam preko zajednice mladih, u kojoj sam bio, saznao da se organizira susret u Madridu. Malo sam istražio tada što je to Svjetski dan mladih i je li to samo molitva i mise ili ima tu nešto zabave i nekog razgledavanja. Oduševljen odlučio sam se prijaviti. U Madridu je bilo vrhunski!
U Madridu smo saznali da je sljedeći susret u Riju. Realno gledano: predaleko i preskupo da bi se otišlo, ali moj avanturistički duh nije mi dao mira. Dodatni poticaj za odlazak na Svjetski dan mladih u Riju bilo je i geslo, pod kojim se susret održavao: “Idite i učinite sve narode mojim učenicima” (Mt 28,19). To je moja najdraža rečenica u Bibliji! Nekako su se stvari posložile zahvaljujući mojim roditeljima i stvarno sam otišao na susret u Rio de Jenairo.
Dovoljno je samo zamisliti veliki broj mladih ljudi u jednom gradu. Sve nasmijane i radosne, oduševljene i poletne, unatoč kiši, neispavanosti, napornom putu i tako dalje. Cijeli Rio de Jenairo i Sao Paolo (u kojem smo bili za vrijeme misijskog tjedna prije samog odlaska u Rio) uopće ne pamtim po velikim građevinama kakve nikad u životu prije nisam vidio (a svi su za njih čuli), poznatim favelama i Maracani, nego po cijeloj atmosferi, događajima koje sam proživio i ljudima koje sam upoznao.
U Sao Paolu sam tjedan dana prije odlaska u Rio proveo kod jedne obitelji. Neopisiv je osjećaj osjećati se kao doma kilometrima daleko od pravoga doma. U župi, za koju nikad prije nisi čuo, slaviti misu i osjećati se kao među braćom.
U Rio de Jenairu osim obilaska poznate Copacabane i Isusa na brdu Corcovado i drugih znamenitosti sudjelovali smo i na katehezama, križnom putu s papom i sve zaključili bdjenjem i svetom misom na Copacabani. Neopisiv je osjećaj biti s toliko mladih, susretati se, razmijenjivati iskustva, živjeti tjedan dana u gradu u kojem vlada osmjeh i k svemu tome osjetiti povezanost u jednom jedinom Imenu. Neizrecivo je najdraži redak iz Svetoga pisma proživiti u podnožju poznatog Isusa na brdu Corcovado. Pod očima imati grad od 13 milijuna stanovnika, Maracanu, ocean i Copacabanu i u srcu: “Idite i učinite sve narode svijeta mojim učenicima”.
Autor: Branimir Šarić
