Kako živjeti svoj život? To je zasigurno jedno od pitanja kojim smo cesto okruženi, često tražimo odgovor na to. Problem s tim je u tome što dosta često taj odgovor tražimo bez prethodnog znanja o tome tko je čovjek. Kao mladi svećenik, Sveti Ivan Pavao II je to znao. Također je znao kako Crkva, koja posjeduje istine o čovjeku, te istine prenosi na krivi način. Crkva je oduvijek po pitanju čovjekovog identiteta standard postavljala jako visoko, do savršenstva. I to je dobro, međutim, problem je bio u tome što pri otkrivanju čovjekovog identiteta, kao i širenja istina koje vrijede za svakoga od nas, Crkva je isključivo postavljala brojne zabrane. Te zabrane same po sebi nisu loše, ali danas one jednostavno nisu dovoljne.
Život kao dar
Danas jako popularna tema je umjetna oplodnja. Kroz tu tematiku, ali i brojne druge vidljivo je kako u današnje vrijeme u nekim situacijama čovjek diže ruke od čovjeka. Kada pričamo o umjetnoj oplodnji, trebamo se uvijek zapitati – što mi to oplođujemo? Odgovor bi uvijek trebao biti čovjek, a svaki čovjek ima svoj identitet podijeljen u tri dijela. Prvi dio je prošlost, ali ne ona sa našeg biološkog ili geografskog stajališta, nego identifikacija nas kao onakvih kakve nas je Bog zamislio – sveti smo, jedinstveni, dostojanstveni. Nadalje naša sadašnjost kroz koju oblikujemo našu budućnost, ali isto tako poznavajući našu budućnost mjenjamo našu sadašnjost. Našu budućnost, pak, spoznajemo kada shvatimo što je dalje Bog za nas namjenio, a to se ne odnosi na našu zemaljsku budućnost nego na naše postojanje nakon ove zemaljske pustolovine. Možemo vidjeti da s jedne strane imamo naš početak i našu prošlost, a s druge strane Nebo, život nakon smrti. Drugim riječima imamo dvije ekstremne tocke – dva pola. Mi nismo niti u jednom, mi smo trenutno tu, između. To gdje se trenutno mi nalazimo ne trebamo smatrati kao patnju ili mučenje ili mjesto gdje smo zaglavili i odakle želimo pobjeći. Istina je, Nebo je divno mjesto, ali to ne znači da trebamo jedva čekati da napustimo ovaj svijet. Život je dar – dar dobiven od Boga i dar oduzet od Boga, ali oduzet ne kao kraj nego kao novi početak.
Strah ili nada?
Pogledajmo sada riječi iz Matejevog evanđelja:
“Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Mt 5, 27-28)
Poruka je ovo nade ili straha? Istina, u svima nama uz svo ono dobro postoji i nešto loše, nešto što nas tjera u grijeh. Ne trebamo zanemariti tu činjenicu, niti je jednostavno prihvatiti i pomiriti se s njom, tješiti se da smo takvi stvoreni te ne činiti ništa po tom pitanju. Isto tako, bilo bi možda još gore živjeti u uvjerenju kako je sve oko nas loše. Ako se vratimo na citat iz Matejevog evanđelja možemo izdvojiti dvije najvažnije riječi – srce i preljub. Srce kod Aramejaca značilo je sve – ljudske namjere, želje, misli… i uvijek bi se trebali zapitati u kakvom stanju je trenutno naše srce? Odnosno, čovjek može živjeti ne čineći preljub, ali problem je u tome kada ga on silno želi. Stoga, po pitanju preljuba trebamo spojiti etiku, odnosno zakone zabrane, i ethos, kojim se očituju stvari za kojima čeznemo, naše nakane i sl. Isto tako, kada bismo se vratili na početak, na prvu obitelj u Edenski vrt možemo vidjeti sljedeće:
”Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.” (Post 1, 7).
Golotinja sama po sebi zapravo nije bila problem. Problem je bio u tome što je Eva shvatila da ju Adam više ne gleda čistim očima, što je stvorilo neugodu kod nje. Dakle, problem nije u Evinu tijelu već u Adamovu srcu. Stoga jako je bitno očistiti naše srce, naše oči. Vratimo li se sada, sa ovim skupljenim predznanjem, natrag na poruku iz Matejevog evanđelja možemo vidjeti da to zaista je poruka nade. Jer ta rečenica drugim riječima kaže da postoji način da oblikujemo naše srce tako da žene ne gledamo sa požudom. Što je također vidljivo i u Efežanima, 3, 20:
”Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može uciniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti”.
Eros i požuda
Eros je osjećaj koje se u nama budi kada nam se netko svidi svojim izgledom. I to je dobar osjećaj, ne bismo ga trebali potiskivati, ali također ne smijemo dopustiti da nas taj osjećaj obuzme jer u tom trenutku nastaje požuda, a granica između erosa i požude vrlo je tanka. Unutarnja borba između te dvije tocke je uvijek prisutna, a to je jako lijepo i zorno prikazano u Rimljanima 7, 18-19:
”Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i ciniti ga. Dobro koje bih htio činiti ne činim, a zlo koje ne bih htio činiti ipak činim.”
Postavlja se i razumno pitanje – kako se boriti protiv ovoga? Da bismo to saznali najprije moramo prepoznati i savladati dvije prepreke.
1. Dualizam – razmišljanje kako je tijelo nešto loše, a duša dobra. Jako loš pristup jer mi smo osobe sjedinjene sa dušom i tijelom. Teologija užitka po Katolickoj Crkvi upravo govori kako on nije grijeh. Užitak je zapravo zemaljski predokus Neba. Dopušta muškarcu i ženi da barem malo osjete kako je u Nebu lijepo.
2. Sumnja – neki ljudi sebe smatraju toliko lošima da smatraju kako im jednostavno nema spasa. U Katekizmu Katoličke Crkve pod brojem 978 nalazi se važna poruka za sve koji imaju slicne sumnje. Poruka o tome kako će požuda često biti prisutna, ali ne smijemo živjeti u uvjerenju da je ona nešto što je jače od Krista.
Otkupljenje tijela
Slijedi osam načina na koje već sada možemo doživjeti otkupljenje našega tijela:
1. Znanje – poznavanje istina koje vrijede za svakoga od nas
2. Izbjegavanje grešne privole – drugim rijecima, ne igrati se sa grijehom. Trebamo izbjegavati one situacije koje nas dovode blizu grijeha. To ne znaci da, ne smijemo ići na internet i da trebamo izbjegavati djevojku/decka. To znaci samo da trebamo poznavati naše slabosti i izbjegavati, ne dovoditi se u situacije u kojima gotovo sigurno znamo da cemo pasti.
3. Ispovijed i molitva – ništa ne prešutjeti, sve predati Isusu Kristu na križ
4. Mrtvljenje i pokora – drugim rijecima, vježbanje duhovnosti u malim stvarima. Preporuka web stranice www.e5men.org za muškarce.
5. Klanjanje Isusu Kristu
6. Pobožnost Blaženoj Djevici Mariji – ona je bila otvorena prema Bogu i u iskrenoj njegovoj službi. Muškarcima bi trebala biti uzor, posebice njen lik u trenucima napasti
7. Oproštenje
8. Zakon postupnosti – postupno prihvaćanje Božjih zakona u njihovoj punini sve do Neba kao konacnog cilja.
Temelj prave muževnosti i ženstvenosti
Možemo staviti u ove dvije recenice:
”Kad se Josip probudi oda sna, ucini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.” Mt 1, 24
“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeci!” Lk 1, 38
Za kraj
U kušnji i napasti, osim što bismo kao riješenje mogli uzeti Marijin lik na razmatranje, možemo i razapeti našu požudu. Dakle, zatvoriti oci, raširiti ruke i zamisliti sebe na križu umjesto Isusovog mjesta. To ciniti ne radi mrtvljenja nego da bismo doživili barem malo otkupljenje tijela ovdje na zemlji. Naravno, pravo otkupljenje dogodit će se tek na Nebu, ovo na zemlji samo su simboli koji nam pružaju mogućnost da barem malo osjetimo kako je tamo.
Don Damir Stojić
