Papa Franjo primio je 27. listopada u audijenciju članove akademske zajednice Papinskog instituta „Ivan Pavao II.” za studij braka i obitelji u prigodi početka nove akademske godine, prenosi Radio Vatikan.
Sveti je Otac svoj govor započeo razmišljanjem o današnjoj kulturi koja – kako je rekao – ističe narcisoidni individualizam, poimanje slobode nepovezane s odgovornošću za drugoga, sve veće ravnodušje prema općemu dobru, nametanje ideologijâ koje izravno napadaju naum o obitelji, kao i sve veće siromaštvo koje prijeti budućnosti brojnih obitelji.
Tu su zatim otvorena pitanja razvoja novih tehnologija koje čine mogućom praksu koja je katkad u sukobu s istinskim dostojanstvom ljudskoga života, istaknuo je Sveti Otac. Sve više prevladava ‘ja’, a ne ‘mi’, odnosno pojedinac nad društvom. Rezultat je to koji je u opreci s naumom Boga koji je svijet i povijest povjerio savezu muškarca i žene.
Ne spominjući izravno rodnu ideologiju, Papa je istaknuo da je potrebno prepoznati razliku kao bogatstvo i obećanje, a ne kao razlog za podložnost i samovolju. Priznavanje dostojanstva muškarca i žene zahtijeva ispravno vrednovanje njihova uzajamnoga odnosa. Kako možemo temeljito poznavati konkretno čovještvo koje je dio nas, ako ga ne upoznamo kroz tu razliku? A to se događa kad muškarac i žena razgovaraju, vole jedno drugo i djeluju zajedno, s uzajamnim poštivanjem i dobrohotnošću. Nemoguće je zanijekati doprinos moderne kulture otkrivanju dostojanstva spolne razlike. Zbog toga silno zapanjuje činjenica da sada ta kultura kao da je blokirana težnjom brisanja tih razlika, namjesto da se rješava probleme koji je umrtvljuju, primijetio je Sveti Otac te istaknuo: Doista, kada se odnosi između muškarca i žene razvijaju u dobrom pravcu, dobro ide i svijetu i povijesti. U suprotnom svijet postaje negostoljubiv, a povijest se zaustavlja.
Svjedočenje ljepote kršćanskoga iskustva obitelji trebat će nas još temeljitije nadahnuti, istaknuo je Papa. Istodobno – dodao je – potrebno je imati mnogo samilosti i milosrđa za ranjivost i pogrešivost ljubavi među ljudskim bićima, ali ne smijemo se prepuštati ljudskom neuspjehu, kako bismo poduprli iskupljenje božanskoga nauma o obitelji, slici Božjega saveza s cijelom ljudskom obitelji.
Dobro je, naime, priznati da smo katkada prikazali preapstraktni teološki ideal braka, gotovo umjetno sastavljen, daleko od konkretne situacije i stvarnih mogućnosti obiteljî takvih kakve jesu. To pretjerano idealiziranje, ponajviše kada nismo pobudili pouzdanje u milost, nije dovelo do toga da brak bude poželjniji i privlačniji, nego upravo suprotno, istaknuo je papa Franjo podsjećajući na apostolsku pobudnicu Amoris laetitia.
Spomenuvši dvije sinode o obitelji, Papa je kazao da su one pokazale da je potrebno proširiti razumijevanje i skrb Crkve za to otajstvo ljudske ljubavi u kojemu se ističe Božja ljubav za sve. U tome smislu današnja pastoralna tema nije samo ona o ‘udaljenosti’ mnogih od ideala i prakticiranja kršćanske istine o braku i o obitelji; još je važnija, naime, tema ‘blizine’ Crkve. Riječ je o blizini s novim naraštajima bračnih parova, kako bi blagoslov njihove veze sve više bio uvjerljiv i kako bi ih pratio, kao i blizina situacijama ljudske slabosti, kako bi ih milost mogla iskupiti, oživjeti i ozdraviti. Nerazrješiva veza Crkve s njezinom djecom najjasniji je znak vjerne i milosrdne Božje ljubavi.
Na kraju je papa Franjo podsjetio da teologija i pastoral idu zajedno. Nemojmo zaboraviti da i dobri teolozi, kao dobri pastiri, mirišu po narodu i po ulici te svojim razmišljanjem stavljaju ulje i vino na ljudske rane. Teološki nauk koji ne dopušta da ga evangelizacijska svrha i pastoralna skrb Crkve usmjeravaju i oblikuju, jednako je nezamisliv kao pastoral Crkve koja ne zna iskoristiti objavu i njezinu tradiciju u vidu boljega poznavanja i prijenosa vjere, kazao je papa Franjo.
IKA
