Pripjevni psalam prve nedjelje došašća glasi: ˝K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.˝
Ove riječi koje kralj David pjeva Gospodinu su stvarno moćne, pune dubine jer promatrajući njegov život zaista prepoznajem da je bilo trenutaka kada su se ove riječi zaista ostvarile. Ali isto tako znam da, promatrajući njegovu povijest, nije uvijek dušu uzdizao Bogu. Svakako da je u trenucima borbe s Golijatom držao svoje oči na Gospodinu i potpuno se pouzdavao u njega; zatim me oduševljava njegovo sveto prijateljstvo s Jonatanom, ali i trenutak milosti koju je iskazao Šaulu kada je imao priliku da ga ubije. Ipak, nakon mnogo borbi za Boga i truda oko ispravnog slavljenja Boga, nekako se navikao na udobnost u svom odnosu s Bogom. Prestao se boriti sa svojim vojnicima i postao je lijen. Nedostatkom duhovne budnosti otvorila se prilika da mnogi njegovi poroci postanu aktivni. Kad mene i tebe preuzme dosada i lijenost na duhovnom području, nešto drugo dolazi na to mjesto – na površinu izlaze moj i tvoji poroci.
Prvo, njegova lijenost hranila je njegov apetit za požudom. Vidio je Bat – Šebu kako se kupa i poželio ju. Sveo je njezino tijelo na objekt požude umjesto da u njoj prepozna ljepotu Božjeg stvaranja – da u njoj prepozna sestru kako to objašnjava sveti Ivan Pavao II. Gledanje iz požude, dovelo ga je do želje da sagriješi požudom, to jest da svoju maštu pretvori u djelo. Nakon što je počinio preljub s Bat – Šebom, saznalo se da je ostala trudna. David, umjesto da se suoči i prihvati odgovornost, pokušao je sakriti svoj grijeh laganjem. David bježi od odgovornosti, laže sebi i drugima. I danas je slično tako. Mnogi mladići pobjegnu kada saznaju da im je djevojka ostala trudna. Do malo prije su bili „face“, a onda bježe od odgovornosti. Lažu sebe i druge, misleći da će tako biti pravi muškarci. Nadalje, David pokušava onda opiti Bat – Šebinog muža, Uriju Hetita, te ga prisiliti kako bi on legao s njom. Kada mu ni to ne uspijeva, stavlja ga u situaciju sigurne smrti, što se na kraju i događa. Urija Hetit (muž Bat – Šebe) biva ubijen.
Kao i David, mnogi smo imali iskustva s Bogom koja su našu dušu uzdizala k njemu i držala nas u bliskom zajedništvu s njim. Međutim, ako ne odgajam svoj odnos s Bogom, ako ne ulažem u njega, ako se ne borim da budemo s njim, ako se ne prisilim da molim (da, prisilim, jer npr. za Tv se ne silim da ga gledam, za igranje igrica se ne silim, za biti na Faceu ne ne moram siliti, to je nekako lako. Ali kada je molitva u pitanju, ustajanje ujutro na zornice, e onda je to teško. Međutim ako želim da milost Božja ostane sa mnom i da rastem u blagoslovu onda se trebam prisiliti), ako ne budem budan, kako kaže Isus u prvoj nedjelji došašća, tada nema sumnje da ću poćeti tražiti užitke ovoga svijeta kako bi ona ispunila moje i tvoje gladno srce.
Dosta mladih se susreće s teologijom tijela, i hvala Bogu, ona osvaja, podiže klonule, ozdravlja ranjene, oslobađa od krivih shvaćanja, od tolikih krivih slika o ljubavi. Isus kroz teologiju tijela, da se razumijemo. I mnogi su iskusili Božju ljubav upravo kroz naše susrete, kroz zajedničku molitvu. Ali ključna stvar je ova: bez obzira koliko smo ozdravljenje doživjeli, koliko je veliko bilo naše oslobođenje, i koliko smo se promijenili u našem odnosu prema Bogu i ljudima, ako ne ostanem postojan, budan, ako redovito ne treniram molitvom, sakramentima, čitanjem Božje riječi postajem također poput Davida u opasnosti da ispadnem iz stanja Božje milosti.
Kako onda ostati postojan u molitvi i dobrom djelima da bi ostali uzdignutig duša Gospodinu?
Za početak, potrebna mi je disciplina, a disciplina se stvara pravilima. Potrebna su mi pravila za moj život. To znači da si mogu u kalendar na svaki dan označiti vrijeme koje ću provesti posebno, samo s Isusom, uz ostale dužnosti i obveze toga dana. Ako ne ulažem svoje vrijeme u moj odnos s Gospodinom, tada on neće biti prioritet. Ako on nije prioritet, onda će se dogoditi da ga često previđam, zaboravim na njega. Ako zaboravim na njega, onda će se vjerojatno dogoditi da me moja dnevna zauzetost udalji od molitve. Ako zaboravim moliti onda prekidam uzdizati svoju dušu Bogu i počinjem ju uzdizati užicima ovoga svijeta.
Dok se držimo vremena koje sam odredio da ću provesti u susretu s Gospodinom potrebno je ispitati se o dominantim porocima u meni i razvijati one vrijednosti koje su suprotne mojem poroku. Razvijajući kreposti – vrline koje su suprotne mojim porocima uz redovito druženje s Gospodinom, postat ću otvoren za milosti koje su mi potrebne da bi se moja duša uzdigla Bogu u ovom životu i u vječnom.
Autor: vjeroučitelj Matija Milošić/Ured HBK za mlade
