On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem (Lk 3,17)
Danas, treća nedjelja došašća često se još naziva i radosna nedjelja ili nedjelja caritasa. Zovemo je radosna jer je ulazna antifona uzeta iz poslanice svetog Pavla Filipljanima, „Radujte se u Gospodinu uvijek!“ Latinska riječ za radost je „gaudete“. Negdje i svećenici znaju nositi crvenu misnicu, čak i svijeća na advenstkom vijencu je drugačije boje jer se želi istaknuti da se nešto posebno događa, nešto se sprema. Što je tako posebno? Bog govori da se on posebno raduje u nama, ljudima. Upravo to čitamo u prvom čitanju.
„Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni Spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.«
Zanimljvo je uočiti da se Bog raduje samo zato što se nalazi u sredini, u središtu. Oni nisu učinili ništa da bi zaslužili njegovu prisutnost, a on je ipak u sredini i raduje se. Ovo me podsjeća na situacijuu Edenskom vrtu, kada je Bog „hodao“ s Adamom, kada je gledao sve što je stvorio i bilo je veoma dobro.
Zanimljiva je stvar kako se mi radujemo kada smo u prisutnosti osobe koje volimo. Pretpostavljam da imate takvo iskustvo. Volim biti u prisustnosti onih koji me vole. To čini božićne dane drugačijima. Jer si s onima koji te vole. Ti trebaš njihovu lljubav i oni tvoju. Upravo nas ta naša potreba za ljubavlju potiče da pogledamo na jednu veću i besmrtnu ljubav kojom nas Bog ljubi. Sveta Terezija, ako se ne varam,rekla je jednom da je moitva susret s Onim za koga znaš da te voli. Bog te voli.On je onaj koji čezne za susretom s tobom i želi biti u tvojoj sredini, u središtvu tvoga života.
Upravo to Bog radi sa svojim narodom. Došašće je vrijeme pripreme za Božić, ali i što se često zaboravlja – vrijeme pripreme za njegov drugi dolazak. Kada se Isus rodio u štalici, čovjećanstvo je jedva bilo spremno za njega; istraživali su gdje se ima roditi Mesija, mudrovali su, teoretizirali su, ali na kraju ga zapravo prepoznaju pastiri, oni koji su prezreni od elite, mudraci s istoka- koji su otvorena srca i iskrene žeje da ga susretnu. Čini se da, kako stvari stoje,ništa drugačije neće biti i za njegova drugog dolaska. Ali on opet kaže da će se radovati. Mi smo također pozvani da se radujemo, kako nam kažu i prorok Sefanija:
„Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!“
I apostol Pavao: „Braćo i sestre: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“
Jedan od glavnih karakteristika Isusovih sljedbenika jest da se raduju. Koliko si brate i sestro radostan? Kad si se zadnji put iskreno nasmijao? Bog ti kaže raduje se!
Ali zašto se trebam radovati? Apostol kaže: „Gospodin je blizu!“ Ili prema riječima proroka:
„Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!
U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!“ i opet u psalmu Božja riječ nam govori: „Kličite i radujte se jer je velik među vama Svetac Izraelov!…
jer je Gospodin snaga moja i pjesma, on je moje spasenje…. Pjevajte Gospodinu jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!“
Dakle, razlog naše radosti mora bit u tome što je Gospodin velik u našoj sredini, zato što je maknuo osudu koja je bila protiv nas, kojom nas je grijeh pritiskao i držao obeshrabrene, malodušne, mlake. Upravo je Gospodin učinio i Gospodin čini nešto prekrasno u nama. Potrebno nam je vremena da bi ova istina ušla u nas. Potrebna nam je stanka u našim sredinama koje su pune razočaranja, osude, mrmljanja, bunta, prkosa, optuživanja, laži, dvoličnosti i potrebno je dopustiti da pravi smisao zahvati naša srca. Nama je oprošteno. Bog je u našoj sredini. Postavljam pitanje: je li mi to važno? Je li to nešto što zahvaća moje srce?
Gdje nam je oprošteno i gdje nam se to oprašta? Pozivam vas da iskusite snagu Božjeg oprosta u svojim životima kroz pravu, dobru ispovijed tijekom ovoga došašća. Sakrament ispovijedi pomaže nam više nego bilo što drugo da shvatimo kako je naša osuda skinuta, oni koji misle da za njih nema spasa, neka iskuse Božje milosrđe. Upravo je to razlog naše radosti i slavlja.
Psalam kaže da trebamo objaviti svim narodima Božja djela:
„Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova!“
Koja su to njegova djela? Upravo opraštanje naših grijeha. Mojih i tvojih grijeha.
I upravo nam o tome govori nedjeljno evanđelje. Ljudi koji su se okupili na rijeci Jordan kako bi čuli Ivana Krstitelja primili su krštenje na oproštenje grijeha. Ali Ivan ih poziva da donesu plodove svoga krštenja. Kada su ga pitali što im je činiti, dao im je vrlo jednostavan izravan savjet: dajte onima koji su u većoj potrebi nego vi i odnosite se prema drugima pravedno is poštovanjem. Njima je već bilo oprošteno, ali su sada trebali dijeliti radost toga opraštanja.
Ali Ivan je još dodao da dolazi netko veći od njega – Mesija – i da on ima veći dar. On donosi Duha Svetoga i vatru koja preobražava iznutra.
Brate i sestro, primili smo Duha Svetoga i vatru. Imamo Gospodina u našoj sredini. Pokreće li to tvoje srce? Znaš li se radovati u stvarima koje Bog pokreće u nama samima?
Pitajmo se na ovu treću nedjelju došaša:
Što to uzrokuje moju radost?
Znam li se radovati?
Jesam li svjestan Božje prisutnosti u svom životu i kako mi on želi oprostiti?
Kako mogu tu radost pokazati drugima? Kakav ću biti prema onima koje ću susretati kroz naredni tjedan?
Na kraju preporučam savjet apostola Pavla:
„Ne budite zabrinuti ni za što,
nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.
I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“
Mir Božji…to ti želim ovoga Božića.
Autor: Matija Milošić
foto: Svjetski dan mladih/Ured HBK za mlade
