Uskoro veliki poljski svetac, papa Ivan Pavao II. (1978.-2005.), Crkvu je vodio 26 godina, 5 mjeseci i 16 dana. Bio je to drugi najduži pontifikat u 2000 godina povijesti Crkve.
Poljak Karol Wojtyla bio je prvi papa ne-Talijan nakon 455 godina. Odigrao je značajnu ulogu u političkim promjenama iz godine 1989. Također se snažno zalagao za ekumenizam, za pomirenje sa židovstvom i za dijalog s islamom. Zbog svojih 104 inozemnih putovanja, izvrsnih inicijativa i gesta, kao i zbog svoje predanosti za mir, slobodu i pravdu, izgradio je diljem svijeta dobru sliku o Katoličkoj Crkvu i o papinstvu. Tome u prilog ide i činjenica da je Ivan Pavao II. bio jedan od najoštrijih kritičara rata u Iraku.
U posljednjim godinama svog života zbog bolesti je sve više slabio, da bi na kraju postao i vezan uz invalidska kolica. Ipak sve do samog kraja nije zapuštao svoje brojne obveze i poslove.
Karol Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama u južnoj Poljskoj, kao sin časnika. Tijekom ratnih godina, za vrijeme njemačke okupacije, kao student je radio u tvornici i ujedno potajno studirao teologiju u Krakovu. Godine 1946. zaređen je za svećenika, a 1958., za pontifikata pape Pija XII., posvećen je za biskupa. Papa Pavao VI. ga je 1964. imenovao nadbiskupom Krakova, a tri godine kasnije i kardinalom.
Karol Wojtyla izabran je za poglavara Katoličke Crkve 16. listopada 1978., u "godini trojice papa", stavši na čelo sveopće Crkve šest dana kasnije, kada je preuzeo dužnost. Kao i njegov neposredni prethodnik, odbio je ustoličenje i krunjenje. Ivan Pavao II. bio je 265. nasljednik apostola Petra.
Među najvažnije značajke njegova pontifikata ubrajaju se 104 putovanja u inozemstvo, u čak 129 zemalja svijeta, a tri puta je pohodio Hrvatsku i dva puta Bosnu i Hercegovinu.
Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika i brojne druge dokumente. Veliku pozornost privukao je svojim dokumentima o katoličkom društvenom nauku i o jedinstvu kršćana. Sazvao je 15 Biskupskih sinoda. Proglasio je svetima i blaženima oko 1800 osoba, više nego svi njegovi prethodnici zajedno. Među istaknute trenutke njegova pontifikata ubraja se i Jubilarna 2000. godina, tijekom koje je oko 30 milijuna hodočasnika pohodilo Rim.
Turčin Ali Agca teško je ranio Ivana Pavla II. u atentatu počinjenom 13. svibnja 1981. u Vatikanu. Nakon pada i operacije kuka godine 1994. Papa je sve teže mogao hodati. Podnio je i nekoliko kirurških zahvata kojima su mu ublažene naknadne posljedice atentata. U dobi od 74 godine znaci Parkinsonove bolesti bili su već primjetni, što je postupno sve jače ograničavalo njegovu sposobnost govora.
U svom pontifikatu papa Ivan Pavao II. uveo je brojne novosti u upravljanju Crkvom i u papinsku službu. Također je izmijenio brojne protokole i norme Rimske kurije.
Prvi je Papa koji je posjetio židovsku sinagogu u Rimu. Svijetom je odjeknulo i održavanje međuvjerskih molitava za mir, na koje je Papa 1986., 1993. i 2002. godine u Asiz pozvao vjerske vođe iz cijelog svijeta. Godine 1983. objavio je novo kanonsko pravo, a godine 1992. objavio je Katekizam Katoličke Crkve. Vrhunac njegova pontifikata bila je proslava Svete 2000. godine. Nakon terorističkih napada iz 2001. papa Ivan Pavao II. još se jače zauzimao za dijalog s islamom.
Posjet pape Ivana Pavla II. Svetoj zemlji tijekom 2000. godine, uz njegov pohod sinagogi u Rimu 1986., doveo je do jačanja pomirenja Crkva i židovstva. Među njegova najvažnija putovanja spada i pohod Kubi 1998. godine. Svakako bitne postaje bila su i prva putovanja u većinski pravoslavne zemlje. Želja njegova srca bio je i put u Moskvu, ali zbog otpora tamošnje pravoslavne Patrijaršije nije bila ostvariva. I posjet Pekingu bio mu je uskraćen.
Početkom 2005. dramatično se pogoršalo zdravstveno stanje 84-godišnjeg Pape. Zbog jake upale grla i otežanog disanja 1. veljače 2005. prebačen je u bolnicu Gemelli u Rimu. Otpušten je 10. veljače, a već 24. veljače ponovno mora u bolnicu, gdje mu je zbog teškog disanja obavljena traheotomija. Ivan Pavao II. 13. ožujka 2005. vratio se u Vatikan, 20. i 23. ožujka s prozora svoje radne sobe pokazao se vjernicima okupljenima na Trgu Sv. Petra i udijelio im blagoslov. Na Uskrs (27. ožujka) bez glasa je podijelio blagoslov Urbi et orbi.
Vjernici su Papu posljednji put vidjeli 30. ožujka 2005. Već tada je hranu dobivao samo preko sonde. Sljedećeg dana dobio je temperaturu te je primio bolesničko pomazanje. Dana 2. travnja 2005. oko 15.30 sati jedva čujno i slomljena glasa na poljskom je izgovorio svoje posljednje riječi: "Pustite me da odem u kuću Očevu". Malo prije 19 sati pao je u komu. Umro je u 21.37 sati. Blaženim ga je proglasio 1. svibnja 2011. njegov nasljednik papa Benedikt XVI., dok je njegovo proglašenje svetim najavljeno za 27. travnja 2014. godine.
