Tekst je napisala članica Odbora, Martina Cangajst, a knjižice koje su mladi dobili i iz njih molili, grafički je uredio Tvrtko Galić.
Na relaciji dugoj 22 km sa sudionicima je koračao povjerenik za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije, vlč. Filip Perković te nekolicina svećenika, redovnika i redovnica. Za održavanje reda i koordiniranje kolone bili su zaduženi animatori-redari te djelatnici Policijske postaje Tovarnik i Ilok, kao i Hrvatska gorska služba spašavanja. Završno misno slavlje predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić, a pjevanje je animirao VIS „Damjan“ iz Vukovara. Zbog iznimnih obveza, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, nije mogao sudjelovati na križnom putu, no mladi su ga uključili u svoje molitve te mu uputili čestitku za 22 godine biskupske službe koja je započela 24. ožujka 1990. godine.
Mladi su krenuli od lovaske župne crkve Sv. Mihaela arkanđela, a uz križ kojega su nosili tijekom cijeloga puta, domaćini iz Lovasa kroz svoje mjesto ponijeli su i križ kojega svake godine nose na mjesnom križnom putu za stradale u velikosrpskoj agresiji i privremenoj okupaciji Lovasa, pa su i njih uključili u molitve mladih. Autorica Cangajst u molitvama svake postaje nastojala je obuhvatiti probleme mladih s kojima se susreću tijekom odrastanja jer „put sazrijevanja svojevrsni je križni put sa sebi svojstvenim postajama. Bili mi spremni ili ne, na sebe moramo primiti križ odrastanja zajedno sa svim poteškoćama koje on donosi“, istaknula je. Uz domaćine iz Lovasa i Iloka, križ križnog puta mladih nosili su predstavnici župa koje su se prve prijavile za sudjelovanje, a to su župe: Kraljice sv. Krunice, Vođinci; Sv. Nikole Tavelića, Županja; Sv. Klare, Stari Mikanovci; Sv. Jurja, Bapska; Sv. Leopolda Mandića, Slavonski brod; Sv. Mateja, Bizovac; Bezgrešnog začeća BDM, Valpovo; Bezgrešnog Srca Marijina, Vinkovci te bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa.
Mladi su prošli kroz Opatovac, u Mohovu su imali stanku za ručak, a u Šarengradu su ih dočekali članovi zajednice Cenacolo i njihov duhovnik, vlč. Ivan Jurić. Mladići Cenacola mlade su pozdravili pjesmom te posvjedočili kako ovisnost daje samo prividno, prolazno i opasno zadovoljstvo, a pravo zadovoljstvo jest ono koje se osjeća u trudu, radu i zalaganju za dobro. Na toj 11. postaji križnog puta molilo se za sve u Cenacolu, ali i za mlade u Hrvatskoj koji imaju problema s ovisnošću. Po dolasku u župnu crkvu Sv. Ivana Kapistrana u Iloku uslijedilo je misno slavlje u kojemu je mons. Hranić istaknuo kako su mladi trud i napor ovoga križnog puta prihvatili s dobrotom i u vjeri, a to će uroditi plodovima.
Tijekom homilije biskup je promišljao o podvojenosti zbog Isusa temeljenoj na tekstu Evanđelja po Ivanu. Glavari svećenički i farizeji donijeli su svoj sud premda nisu saslušali Isusa, ni doznali što on čini, a vjernici današnjice svjedoci su kako se, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire po svijetu, a napose u medijima, vodi ista rasprava – je li Isus, i je li njegova Crkva, proročka ili nije? Koračajući križnim putem mladi su slijedili Isusov put, ali i križni put Crkve kroz njezinu povijest, svoje osobne križne putove, kao i križne putove svojih roditelja, hrvatskih sela kroz koja su prolazili, Srijemaca koji u tim selima žive, pa i križni put osiromašene Domovine i tolikih nezaposlenih. Molitva križnog puta, cjelodnevno pješačenje i biblijski tekstovi nose poruku mladama, ali i cijeloj Crkvi, rekao je biskup, a ona je – svakoga pravedno saslušati, vidjeti što čini, pa ga tek onda osuditi, odnosno prihvatiti. „Površnost i povodljivost, lakoumno prepuštanje pomodarstvu, onome što čini masa može nanijeti silnu nepravdu, prouzročiti patnju drugima, ali i nama samima“, istaknuo je mons. Hranić te naglasio: „Kroz život treba ići ulaganjem napora u pomno promatranje i uočavanje razlika i nijansi, trudeći se da pri tome uvijek budemo nepristrani i ostanemo svoji. Ne zalijetati se, zaći u dubinu, odvagnuti argumente, biti oprezan s obzirom na ishitreno opredjeljivanje i svrstavanje na nečiju stranu.“
Podvojenost i neodlučnost s obzirom na Isusovo mesijanstvo i božanstvo bili su prisutni već u prvoj Crkvi, pa trebaju li nas onda čuditi mišljenja crkvenih ljudi koji iznose različite stavove i podvojenosti koje Crkvi prate po medijima? Ili je Isus onaj koji uvijek zaziva podvojenost i od svakoga od nas očekuje naš osobni odgovor, pitao je biskup okupljene mlade. „Mi smo, draga mladosti, Isusovi učenici onda kada radije smireno tražimo Boga, nego streljivo za svoje rasprave i shvaćanja, pa i onda kada je riječ o obrani naše vjere i naših stavova. Vjerovati u Isusa raspetoga i uskrsloga, biti njegov učenik, znači ne proklinjati, nego prihvaćati križ. Tražiti i priznavati ono što je dobro, čak i onima koji nas progone i koji nas razapinju“, rekao je propovjednik. Zadnju riječ ne može imati mržnja, nepravda, zlo, nego samo dobrota i ljubav, jer Bog nam je u Isusu raspetome na križu pokazao do koje mjere ide njegova ljubav prema čovjeku. Neka nas ta ljubav Božja zahvati i nadahnjuje, poručio je mladima đakovačko-osječki pomoćni biskup.
Sudionike je pozdravio i iločki župnik, o. Oktavijan Nekić, a svim sudionicima i organizatorima zahvalio je povjerenik Perković. Na kraju misnog slavlja mons. Hranić mladima je zahvalio na svjedočanstvu vjere koje su dali svojim sudjelovanjem u pobožnosti: „Vas oko tri i pol tisuće sudionika, doista ste ohrabrenje i potpora, te mogu ponoviti riječi koje je rekao Papa po povratku iz Hrvatske: Crkva u Hrvatskoj, Crkva u našoj Nadbiskupiji može biti ponosna na svoju mladost!“ Svoje dojmove mladi su upisali u Spomenicu križnog puta.
